Pametniji popušta
Proces formiranja vlasti na nivou BiH ili konkretnije proces sastavljanja Savjeta ministara nikada nije išao lako. Samo politički entuzijasti i hroničari sjećaju se prvog poslijeratnog saziva, kada su u foteljama dvojice kopredsjedavajućih sjedili Boro Bosić i Haris Silajdžić, a rijetki pamte da je Boru Bosića u sljedećem sazivu zamijenio funkcioner odavno ugašenog i iz sudskog registra izbrisanog Srpskog narodnog saveza Svetozar Mihajlović, dok je Silajdžić i taj mandat proveo u istoj ulozi.
Prvi predsjedavajući Savjeta ministara izabran je tek polovinom 2000. godine i u tu fotelju je zasjeo, pazite sad, Spasoje Tuševljak. U naredne dvije i po godine na toj funkciji su se izrotirali Martin Raguž, pa Božidar Matić, Zlatko Lagumdžija, pa ponovo Srbin Dragan Mikerević, kome je to iskustvo pomoglo da kasnije postane i predsjednik Vlade Republike Srpske.
Tek u decembru 2002. godine Savjet ministara je u liku Adnana Terzića dobio predsjedavajućeg sa četvorogodišnjim mandatom. Poslije njega na tu funkciju je došao Nikola Špirić, pa potom Vjekoslav Bevanda i na kraju aktuelni predsjedavajući Denis Zvizdić.
Nikome od njih, osim možda Božidaru Matiću, koji nije imao podršku najjače hrvatske stranke, ne može se osporiti nacionalni legitimitet, jer su na funkciju dolazili, kroz ovaj ili onaj politički blok, ali sa većinskom podrškom svog nacionalnog korpusa. Isto je i sa članovima Savjeta ministara kojim je Matić rukovodio, jer u njemu nisu učestvovali predstavnici stranaka koje su na izborima dobile najveću podršku hrvatskih i bošnjačkih birača.
Takva situacija ponovila se 2014. godine, ali ne sa predsjedavajućim, jer je Zvizdić došao iz stranke koja je dobila najviše bošnjačkih glasova, već sa srpskim ministrima koji su zasjeli u fotelje, iako im birači u RS nisu dali najveću podršku.
Poslije prošlogodišnjih izbora situacija je kristalno jasna i nema sporenja u vezi sa tim ko treba da sjedi u Savjetu ministara, ali ipak nikada nije bilo veće sporenje u vezi sa njegovim formiranjem. Pri tome su najveća kočnica oni koji se zaklinju u BiH, a koji na svakom sastanku i razgovorima o formiranju vlasti izmisle novi razlog da se taj proces zaustavi.
I zbog toga ne postoji nikakva garancija da bi bilo drugačije kada bi Srbi usvojili godišnji nacionalni program za MAP ili odustali od trećeg ministarstva, što iz SDA navode kao ključne uslove.
Elem, do sada su Srbi uvijek popuštali i ispada da je to bilo pametno, jer nikada nije bilo manje BiH, nego sada.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
