Otvorene karte

 Iako je sve donedavno tvrdio i kleo se nad partijskom knjižicom da neće biti otimana imovina SPC, kako je za dogovor sa predstavnicima Mitropolije o spornom zakonu, nezamjenljivi lider ove omalene mediteranske i pravoslavne državice sve obećano je pogazio i okrenuo ploču. Zapravo, samo je otkrio ono što je čitavo vrijeme planirao i namjeravao. 

A želja ovog bivšeg skojevca i zakletog ateiste je od početka bila da od SPC u Crnoj Gori, služeći se državnim mehanizmima koje drži pod kontrolom, otme i podržavi vrijednu crkvenu imovinu.

Otme je, i jedan njen dio da na korišćenje nepriznatoj “crnogorskoj pravoslavnoj crkvi” i raščinjenom Milošu Dedejiću, koji ne krije da su mu bliži Vatikan i Zagreb od Carigrada i Beograda.   

Govorio je Đukanović i o nekakvom hibridnom ratu koji se vodi protiv njega i crnogorskih vlasti.

Žalio se i kukao kako je Crna Gora ugrožena od strane “velikosrpske ideologije” i SPC kao produžene ruke te politike. Spominjao je i Ruse, unutrašnje i spoljne neprijatelje. Izrežirao je čak i film “Državni udar”. 

Prikazivao se kao žrtva, držao stalne tenzije, dolijevao ulje na vatru i u tom metežu sprovodio svoj plan, a koji bi mu, između ostalog, omogućio i da vječno vlada. 

Ako je neko tokom čitavog ovog vremena vodio hibridni rat, onda je to upravo Đukanović. Svojim potezima je ugrozio Crnu Goru i doveo je do ivice ambisa. 

Pretvorio ju je u “la familija” državu, o kojoj naširoko i sve češće pišu svjetski mediji nazivajući je balkanskim epicentrom nelegalne trgovine oružjem i drogom. 

Ono što treba da zabrine jesu posljednji potezi njegove partijske vrhuške. Počelo je hapšenjem i procesuiranjem “neposlušnog” sveštenstva. I profesionalni vojnici srpske nacionalnosti su bez obrazloženja poslati kućama. 

Da li se to nešto sprema? U javnosti su procurile informacije kako je Đukanović prije pojave epidemije planirao da zavede red i “razbije” proteste. Kako su objavili pojedini mediji, on je u ovu priču navodno htio da uvuče italijansku vojsku, koja je nešto slično uradila u Albaniji 1997. godine.

Od Đukanovića se jednostavno sve može očekivati. Crna Gora je postala veliko bure baruta.

A Đukanović u ruci drži zapaljenu šibicu.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.