Otpozdrav na pismo
Kome zakon leži u topuzu, tragovi mu smrde nečovještvom, napisao je veliki Njegoš u svom “Gorskom vijencu”, u pismu koje je poslao odgovarajući Selim-paši koji je od glavara u Crnoj Gori zatražio da se povinuju sultanu.
Više od vijek i po kasnije, novi veziri i paše u liku visokog predstavnika traže da se Srbi u BiH podrede novosultanima, međunarodnoj zajednici koju u BiH predstavlja taj visoki predstavnik. Zbog svojih dubokih i dalekovidih misli i stihova, Njegoš je proglašen za sveca kao Lovćenski Tajnovidac. I ko bi rekao da će sa Lovćena da vidi više od 150 godina daleko u Sarajevo i Banjaluku?
Pismo visokog predstavnika Valentina Incka, u kojem traži oduzimanje odlikovanja osnivačima Srpske, bilo je prepuno različitih kvalifikacija prepunih mržnje, toliko da je cijeli srpski narod proglasio genocidnim, a sve to pratili su prijeteći tonovi i različite ucjene. Incko je na tragu svojih prethodnika želio da ostavi kakav-takav utisak u ovoj namučenoj zemlji da bi i on nametao zakone i rješenja koja bi, navodno, vodila pomirenju.
Međutim, vezir nije računao na činjenicu da više nema tog političara koji bi pognute glave i obavijen stidom prihvatio takva rješenja. “Spuštavah se ja na vaše uže, umalo se uže ne pretrže; otada smo viši prijatelji, u glavu mi pamet ućeraste.” Možda politički ili diplomatski nije bilo dobro ući u takvu konfrontaciju sa međunarodnom zajednicom, ali raduje činjenica da nakon svih prethodnih dešavanja od rata naovamo postoji pamet da se takvi pritisci više ćutke ne trpe.
Da u prijetnjama i potencijalnim budućim odlukama nema ni gram mudrosti, možemo reći već sada, jer je dovoljno samo da se vratimo na prvu rečenicu ovog komentara. Gdje je sila umjesto zakona, tu je nečovještvo. Gdje je nečovještvo, tu nema mjesta miru i suživotu. Nijedna potencijalna kriza neće biti krivica niti jednog konstitutivnog naroda, već isključivo ovog isfrustriranog vezira.
Dok nam taj isti Incko i njegovi šefovi svaki dan govore kako se o svemu moramo dogovoriti sami i početi gledati u budućnost, oni ljudske žrtve koriste da nas konstantno vraćaju stotinu korak unazad pod izgovorom “civilizacijskog iskoraka”. Pa zar da nas o civilizaciji uče oni koji pripadaju narodu koji je Hitlera cvijećem dočekivao? Zar od Nijemaca da učimo šta su retrogradne ideologije ili Britanaca šta su pogrešne teritorijalne pretenzije? Srbe tome ne treba učiti, jer su uvijek bili na pravoj strani istorije.
Tvrd je orah voćka čudnovata, ne slomi ga, al' zube polomi! Nije vino pošto priđe bješe, nije svijet ono što mišljaste.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
