Oteto prokleto
Dunumi i dunumi srpske zemlje širom FBiH ili su zarasli u korov i propadaju, ili su ih odavno prisvojili neki drugi vlasnici.
Ni tolike godine nakon završetka ratnog sukoba nisu zaliječene sve rane.
Kao da je malo bilo stradanja, krvoprolića i bježanja pod kišom metaka, traženja nestalih i ubijenih, pa ni sada u miru mnogi ne mogu da pronađu mir i spokoj.
Ne mogu, jer su na mjestima koja su nekada zvali svojim ognjištem, djedovinom, zavičajem, danas podignuti sportski stadioni, a nerijetko i džamije.
Srpski narod rasut na sve četiri strane svijeta uporno i uporno pokušava da vrati zemlju koja je bila u njegovom vlasništvu sve do početka rata.
Pokušava, ali kako vrijeme odmiče, čini se da je sva ta borba uzaludna. Džaba i papiri koji potvrđuju da su nekada bili vlasnici zemlje sa koje su otjerani samo sa kesom u rukama, džaba sve.
Po dobro poznatom šablonu pravosudne institucije u BiH rade kako im se prohtije, pa u slučaju Srba koji su na sudu tražili samo svoju djedovinu, ni metar više od toga, presuđivale su u korist one druge strane, onih koji su oteli tuđa ognjišta.
A znaju li oni uopšte da je oteto oduvijek bilo prokleto?
I tako se srpski narod bori sam kako zna i umije, uz podršku Republike Srpske i Srbije koje su zajedno pokrenule kampanju zaštite prava Srba i njihove imovine u FBiH.
S druge strane, kada neko od Bošnjaka ima bilo kakav sličan problem, za to preko noći znaju sva moguća udruženja i sve inostrane ambasade, svjetske sile i ko sve ne.
Svi se dobro sjećamo slučaja Fate Orlović iz Konjević Polja na čijoj je zemlji bila sagrađena pravoslavna crkva. Cijeli svijet se udružio dok nije crkva sklonjena i njoj njeno vraćeno. I neka je.
Ali gdje su svi ti djelioci pravde, zaštitnici i dušebrižnici kada treba zemlju vratiti Vladi Đeriću i drugim Srbima čija ognjišta danas “krase” minareti? Gdje su bageri da sklone vjerske objekte kojima tu nije mjesto?
Muke i stradanja je bilo previše na svim stranama devedesetih godina i na generacijama koje su zapamtile sve to zlo, kao i na onima koje su rođene poslije je da čuvaju mir kao najveću svetinju.
Treba da čuvaju svoje, ali i da poštuju tuđe, jer samo će tako izgraditi neku bolju budućnost za svoje potomke. Sa ukradenim i otetim se niko nikada nije usrećio.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
