Osvajački alibiji
Prvo i osnovno pravilo kada želite da saznate istinu šta se krije iza određenih geopolitičkih igara jeste da se analizira kome iste najviše idu prilog. Kako u političkom, tako i finansijskom smislu. Naravno, treba se uvijek baviti i uzrocima, a ne posljedicama.
Zapadni mediji posljednjih nekoliko mjeseci svojski se trude, a bez argumenata koji bi mogli piti vode, da Rusiju okrive za ukrajinsku krizu, te je predstave kao najveću svjetsku prijetnju po mir. Međutim, kada se sve kockice poslože, može se vidjeti da Rusiji nikako ne odgovara ova trenutna situacija, a pogotovo ne neki ratni scenario.
Ova neizvjesna situacija najviše odgovara SAD, koje su i gurnule naivnu Ukrajinu u ovaj avanturistički sukob i bezbjednosni izazov. Vašington je to uradio kako bi se napravio alibi za neko novo pomjeranje granica NATO prema istoku.
Moskva se optužuje za agresivne poteze, iako je njena vojska stacionirana unutar granica zemlje. Ako izuzmemo ruske avanture u Avganistanu i Siriji, Kremlj nikada svoje vojnike nije slao van granica. Nije vođena osvajačka politika. Krim i Donbas stavljeni su pod rusku zaštitu tek kada je NATO prvi put saopštio da bi Ukrajina mogla postati nova članica ove vojne organizacije.
S druge strane, američka spoljna politika, a koju su najviše na svojoj koži osjetili Vijetnamci, Balkanci, Iračani, Sirijci, Avganistanci i mnogi drugi “mali narodi”, uvijek je bila vješto medijski upakovanu u navodno širenje demokratije i zaštitu nacionalnih interesa.
Drugi razlog zašto je ukrajinska kriza napravljena i konstantno podgrijavana od strane američkih i briselskih birokrata, a pogotovo nakon dolaska na vlast Bajdenovih jastrebova usko povezanih sa vojno-bezbjednosnim sektorom, jeste prekidanje bilo kakvih spona između Evrope i Rusije, a pogotovo u ekonomskom smislu. Moglo se to odmah naslutiti nakon što je na led stavljen strateški ruski projekat - gasovod “Sjeverni tok 2”, a koji je trebao omogućiti snabdijevanje Evrope neophodnim gasom.
Širenjem rusofobije, SAD u stvari žele ponovo pod svoju političku i ekonomsku kontrolu staviti evropske zemlje i kolonizirati ih. Ta silom nametnuta simboza bi im, kako su planirali, trebala omogućiti lakši obračun prvo sa Rusijom, a onda i sa Kinom.
I na kraju treći razlog. Istorija nam je pokazala da kada god se Amerika našla u finansijskoj i ekonomskoj krizi, u svijetu je preko noći otvarano neko novo globalno i potencijalno ratno žarište. Ratovi su uvijek bili najbolji biznis.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
