Osam godina
Kada neko izazove saobraćajnu nesreću koja rezultuje smrtnim ishodom, obično mu sudija “otcijepi” pet, šest godina. Naravno, uzimaju se sve okolnosti, pa i one olakšavajuće. Ako je vozač bio pod uticajem alkohola ili vozio brzo, to povećava ovu kaznu.
Prije par godina jedan mladić je osuđen na 11 godina zatvora, jer je afektu ubio drugo lice ispred pekare. I za privredni kriminal i korupciju, naravno kada se uhvate počinioci, sudovi presuđuju po pet, šest godina zatvora.
Dok je još optuživao i presuđivao Haški sud, kazna za komandnu odgovornost bila je uglavnom doživotna. Imajući sve ovo u vidu, znači dosadašnju sudsku praksu za različita “djela”, postavlja se pitanje kojom logikom se rukovodilo Apelaciono vijeća Suda BiH, koje u bivšem komandantu takozvane Armije BiH Sakibu Mahmuljinu “odmjerilo” i “odrezalo” kaznu od osam godina zatvora zbog počinjenih ratnih zličina na području Vozuće i Zavidovića.
Koje su to olakšavajuće okolnosti da Mahmuljin bude osuđen na tako sramotno malu kaznu, koja vrijeđa zdrav razum. Ritualno odsijecanje glava srpskih civila od strane zloglasnog odreda “El mudžahedin” kojim je komandovao pomenuti Mahmuljin? Fizičko i psihičko maltretiranje? Mučenje?
Vozućani i danas traže kosti svojih najmilijih. Traže kosti i pravdu. Zaboraviti ne mogu, a ni oprostiti, jer se radilo o sistematskom uništavanju svega što je srpsko. Ni stoka, a ni kuće nisu ostali pošteđeni. Osam godina za sve to?!
Da li se oni koji su izrekli tu presudu mogu ujutro pogledati u ogledalo i reći sebi - “savjest mi je čista”. Izjednačavanje zločina na Vozući sa jednom običnom saobraćajkom još je jedan
sumrak pravosuđa BiH.
Bilo bi interesantno vidjeti koliko bi ta kazna iznosila da se nije radilo o Sakibu, već, recimo, o Nikoli ili Slobodanu, Marku ili Janku. Sigurno ne toliko. Doživotna ne bi ginula.
Tome se ne bi usprotivila Bisera Turković, koja je klicala nakon što je u prvostepenom postupku bila poništena presuda Mahmuljinu. Poslije ponovljenog postupka nije se oglašavala.
Jedina svijetla tačka u ovoj tragičnoj priči jeste što je Mahmuljin osuđen, a što bi trebalo i moralo dovesti i do podizanja drugih optužnica za ratne zločine u ovom kraju. Ne treba zaboraviti da je u to sporno vrijeme tim krajevima “žario i palio”, te blisko sarađivao sa Mahmuljinom - Šemsudin Mehmedović.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
