Opasni vjetrovi

Istina je da ova i ovakva BiH nije na stabilnim temeljima i da tu treba da bude promijenjeno mnogo toga da bi mogla da funkcioniše kao normalna zemlja, ali je i, nakon četvrt vijeka od potpisivanja Dejtonskog sporazuma i kraja rata, daleko od toga.

Lista krivaca za takav put i ovakav izgled je nepregledna. Mnogi su ovdje gledali i još gledaju samo svoje interese, pokušavajući da dobiju u miru ono što nisu u ratu ili nastojeći da grade diplomatske karijere, stajući na jednu stranu, a ovdje su tri. I one moraju da se dogovore, ali im se to ili ne da ili im ne daju.

Koliko god da je BiH komplikovana zemlja, opterećena još ratnim ranama, na koje često neko dodaje so, situacija bi bila daleko bolja kada bi svi bili spremni da prihvate dogovoreno u Dejtonu i da, sređujući stanje u svojim dvorištima, daju vedriji, bolji i uspješniji imidž BiH.

Međutim, toga nije bilo do sada, a sa ovog stanovišta teško je povjerovati da će biti i od sada, jer je puno razlika, a malo želje da budu prevaziđene. A ima prostora za to.

Iako se prečesto čuje, sa svih strana, da stvari i otvorena pitanja u BiH treba rješavati dijalogom i da za sve mora postojati kompromis, to se ne osjeti na terenu. Osjeti se pritajeni zvuk nametanja, koji nikada nije donio ništa dobro, ali se od te politike ne odustaje.

Jubilej, odnosno 25 godina od potpisivanja Dejtona je trebalo da posluži kao datum kada treba pogledati u prošlost, spustiti loptice i pokušati graditi bolji put ka boljoj budućnosti. Ali pomirljive poruke i sve one koje su obilovale optimizmom, našoj budućnosti u EU nestale su narednog dana, a na scenu su ponovo stupili prepoznatljivi dobri stari pokušaji prevara, namjernog podizanja tenzija u zvaničnim institucijama...

Sve da bismo nastavili da se i dalje vrtimo u samo nama znanom lavirintu, koji mnogima zadaje veliku glavobolju. Bez prestanka.

Umjesto da su poslanici na posljednjoj sjednici Predstavničkog doma dali nebrojeno prijedloga kako poboljšati život onih koji su im omogućili da imaju enormne plate, od kojih takođe glava redovno zaboli, guraju na dnevni red stvari za koje unaprijed i sami znaju da su nerealne. Umjesto da pokušavaju da kroje bolju ekonomiji, uporno kroje lošu politiku. A najgore od svega je to što to najviše šteti građanima, onima koji su im vjerovali i koji im i danas vjeruju. I EU i SAD bi trebalo da podstiču dijalog, a ne da dok tapšu po ramenu, zapravo zadaju niske udarce.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.