"Oluja" - slavlje za plač

Tanja Šikanjić

U Hrvatskoj je počelo slavlje najvećeg stradanja Srba u novijoj istoriji - akcije "Oluja" u kojoj je ubijeno i nestalo više od 2.000, a sa vjekovnih ognjišta protjerano oko 250.000 nedužnih Srba.

Atmosfera u Hrvatskoj godinama unazad nije bila toliko neprijateljska i huškački nastrojena prema Srbima. Da bi mlade umove što više napunili mržnjom prema Srbima, najuglednije hrvatske novine dijelile su čitaocima čak i postere akcije. Otkrivanje spomenika Franji Tuđmanu i narodni dernek u Kninu uz Tompsona. Hrvatski ministar odbrane Ante Kotromanović kliče kako mu je "Oluja" sve u životu, važnija i od rođendana. Zagrebom paradiraju vojnici, tenkovi demonstriraju silu i lede krv u venama svakog ko je preživio "etničko čišćenje" ili u tim paklenim avgustovskim danima 1995. godine izgubio sve što je imao. Čemu se nadati i ima li kraja ludosti?

Nedužni ljudi su zvjerski ubijani na kućnim pragovima. Za samo četiri dana, Hrvatska je bila etnički očišćena od Srba - naroda koji je poslije hrvatskog bio najbrojniji u toj zemlji. Svu strahotu koja je zauvijek ostavila neizbrisiv trag bola, i nakon 20 godina, u Hrvatskoj euforično slave. Fešta se ove godine još grandioznije nego proteklih. Umjesto da pognu glavu nad nedužnim žrtvama, čiji život je bez ikakvog razloga u trenu ugašen, predstavnici hrvatske vlasti ove godine sjećanje na užasne događaje proslavljaju dva dana i proslavu ulažu isto toliko miliona evra. Čemu onda zvaničnici u Zagrebu lažno pozivaju na mir i toleranciju prema Srbima kada jedan od najstrašnijih dana u srpskoj istoriji i nakon dvije decenije veličaju kao veličanstvenu dan pobjede učeći mlade naraštaje da je progon nedužnog naroda druge nacionalnosti sasvim prihvatljiv, čak poželjan.

Kažu da obilježavanjem "Oluje" ne slave tuđu propast, nego svoju pobjedu. Pa ako i jeste tako, zašto taj dan ne obilježe na prikladan način, kako i dolikuje, saosjećajući sa žrtvama, a ne uz pjesmu. Srbi su upravo u takvim prilikama pokazali dostojanstvo. Vojne pobjede su obilježavali bez euforije i likovanja, nisu slali otrovne poruke sa parastosa za hiljade ubijenih, a na tuđe žrtve gledaju sa dužnim pijetetom. To je istinsko i jedino normalno suočavanje s prošlošću i uzdizanje iznad njenih ideala koji su stotine hiljada ljudi zavili u crno.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

Bukiraj domaće
Bukiraj domaće
Uzajamno proždiranje
Uzajamno proždiranje
Radnici rekorderi
Radnici rekorderi
Metastaza
Metastaza
Dika i ponos
Dika i ponos
POS terminal uvodi red
POS terminal uvodi red
Milioni, kamioni
Milioni, kamioni
Javni mrak
Javni mrak
Lančana neodgovornost
Lančana neodgovornost
Potonuće obrazovanja
Potonuće obrazovanja
Život je odavno luksuz
Život je odavno luksuz
© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana