"Oluja" poslije "Oluje"
Početak avgusta svake godine vraća sjećanje na teške dane sa polovine devedesetih godina prošlog vijeka kada je "Oluja", za svega nekoliko dana, zbrisala sa vjekovnih ognjišta oko četvrt miliona Srba.
Od tog strašnog egzodusa danas će biti obilježene 22 godine, ali bolne slike izbjegličkih kolona, ispijenih lica, gladne djece i nemoćnih staraca jasne su i danas kao i prije više od dvije decenije. Ne blijede i ne smiju da blijede.
Djeca koju su majke tada spasile od zločinačke ruke sada su odrasli ljudi koji će u velikom broju danas u Veterniku kod Novog Sada oživjeti sjećanje na progon i ponovo proživjeti sve te dane, bez obzira na život koji su sebi izgradili nakon "Oluje". Biće i onih koji će svoju djecu dovesti na stadion i od malih nogu ih učiti istoriji naroda kojem pripadaju, a svoje mjesto u masi će, kao i prethodne dvije decenije, pronaći i oni stariji u čijim očima će zabljesnuti slike kuća, polja, vinograda. Svega čemu su živote posvetili, a bez čega su zauvijek ostali.
"Oluja" je u stranicama srpske istorije jedno od najbolnijih poglavlja. Riječ je o vojnopolicijskoj akciji koja je uništila mnoge živote i koja je zločin bez kazne. I to je nedopustivo, i to svi znaju. Znaju čak i oni koji se kunu da to nije zločin, da je to bilo oslobađanje, jer slike uvijek govore više od hiljadu riječi. Te slike teško mogu da izblijede, bez obzira na to koliko vrijeme uzima danak.
Nova godišnjica je nova prilika da se svijetu jasno kaže da će preživjeli i oni koji ih razumiju i saosjećaju s njima juriti pravdu i istrajavati na njoj dok god ih ima. Ovi dani su prilika da se pokaže svima da istina nema rok trajanja i da će kad-tad izaći na vidjelo, a protjerani narod dočekati i da pravda dođe po svoje.
Korijenja ratnih dešavanja su još, i poslije toliko godina, veoma jaka. Svako vuče na svoju stranu, a tako će biti i narednih dana - Hrvatska će slaviti, a Srbi tugovati zbog dešavanja u avgustu 1995. godine. "Oluja" zbog toga na neki način još duva, ali srpski narod mora da pokaže dostojanstvo pa i da oprosti, ali ne i zaboravi. Teška oluja je prošla, a na nama svima je da nikada više ne dozvolimo ni oluje ni bljeskove, da živimo u miru, ali i da nikada ne zaboravimo nedužne žrtve.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
