Oltari za žrtvovanje
Šta god da se u svijetu desi, na kraju civili, obični ljudi, djeca i stari, najviše stradaju. Egzistencijalno, psihički, fizički... Oni nisu ništa drugo do kolateral, brojka u medijskim izvještajima o geopolitičkim igrama i vjekovnim religijskim sukobima.
Ono što je najgore jeste da politički predstavnici, što zvanični, što nezvanični, tih istih ljudi, grupa i religijskih organizacija bezobzirno na svojim oltarima i dalje prinose ljudske žrtve. Za njih su ljudi tek pioni na globalnoj šahovskoj karti.
Nažalost, živimo u vremenu kada je taj proces više nego ikada sveprisutan i postaje sve bezobzirniji. Prisjetimo se samo bombardovanja SRJ u NATO akciji koja je, ironije li, simbolično nazvana “Milosrdni anđeo”. Onda smo imali Markale, pa Račak. Tu je, naravno, i rat u Ukrajini koji se bukvalno sprovodi pod motom “do posljednjeg Mohikanca”. Na stotine hiljada Ukrajinaca se svjesno žrtvuje zarad bacanja Rusije na koljena, zarade vojno-industrijskog kompleksa i očuvanja globalne moći. To što zbog toga ispašta i na stotine miliona ljudi širom Evrope, ne pogađa puno briselske i vašingtonske moćnike, naftaše, proizvođače oružja i predstavnike investicionih fondova.
Decenijama se u izolaciji i pod neviđenim sankcijama nalaze i mnoge zemlje, od Kube i Venecuele do Sjeverne Koreje. I opet obični ljudi najviše ispaštaju. Nikog pretjerano ne zaboli ni to što djeca gladuju u Africi, što se migranti masovno utapaju, što nema više žive duše u Nagorno-Karabahu. Možda je to najslikovitije objasnio Klaus Švab, domaćin godišnjeg okupljanja ultrabogatih i ultramoćnih u švajcarskom Davosu, koji je jednom prilikom rekao, a poručujući kmetovima i ostatku svijeta, “da neće imati ništa, ali da će biti srećni”.
I ono što je militanti Hamas uradio u subotu, mučki napavši Izrael, spada u klasično žrtvovanje običnih ljudi kako bi se “svijetu skrenula pažnja na palestinsko pitanje”. Nemoguće je da pripadnici ovog pokreta nisu mogli pretpostaviti da će odgovor Tel Aviva biti žestok i nemilosrdan. Oni su se tome i nadali. Priželjkivali. Uplakane žene i djeca su slike koje oni žele da pošalju u svijet. Njima mir, koji je posljednjih mjeseci i godina bio na ovim prostorima, nikako ne odgovara. Žrtvuju ga. Naravno, nikako ne treba amnestirati ni Izrael, jer dok se i u ovoj zemlji sprovodi jedna izrazito militantna politika prema Palestincima, civili u ovoj zemlji će živjeti u konstantnom strahu.
Jednostavno, oni koji bi trebalo da odlučuju o sudbini svojih zemalja, ali i planete, toliko su se zaigrali da je pitanje opstanka planete, ljudi, možda više nego ikada, dovedeno u pitanje. U svakom pogledu.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
