Okidač za zločin
Porodične tragedije svakodnevica su u cijelom svijetu, a Srpska, nažalost, nimalo ne zaostaje u ovim crnim trendovima. Ljubomora supružnika i psihički poremećaji, ali i skrivanje i guranje problema pod tepih sve češće su okidač za najbrutalnija i najmonstruoznija djela među najmilijima.
Često u nemogućnosti da se suoče sa vlastitim strahovima i problemima, pojedinci padaju u ambis, te umjesto da zatraže stručnu pomoć, dižu ruke na najmilije i tako prazne godinama nagomilane frustracije zbog problema koji su gurani pod tepih i skrivani od očiju javnosti. Iz dana u dan s naslovnih strana novina i internet portala stižu nam potresne priče o tragedijama čiji su akteri supružnici ili roditelji i djeca. Samo u posljednja četiri dana u BiH su se desile dvije tragedije. U Trebinju je suprug hicem iz pištolja ubio suprugu, dok je u Visokom punac nožem presudio zetu.
Motivi ovih brutalnih zločina sigurno su godinama duboko skrivani od očiju javnosti, ali sve ukazuje da su poremećeni rodbinski odnosi zbog raznih problema na kraju kulminirali u tragediju. Tek nakon smrti Ljiljane Ratković, koju je ubio suprug Slaviša Ratković, u javnost su isplivale informacije da je on nju i ranije maltretirao i tukao. Do tada su svi mislili da njihovi problemi nisu tako veliki i da bi njihov rastanak mogao proći bez težih posljedica. Nažalost, skrivanje problema i okretanje očiju društva koje ne želi da vidi probleme oko sebe doprinijeli su da se sve završi zločinom. Sve to pokazuje da su teške decenije nemaštine, neizvjesnosti, ali i trka za boljim životom i otuđenje jednih od drugih ostavili duboke i neizbrisive negativne posljedice.
Iako svaka porodična tragedija iznova tjera strah u kosti i prevrće želudac, njihove aktere ne treba da osuđujemo jer u većini slučajeva svako od njih, nažalost, ima neki psihički problem. Stres kao najčešća dijagnoza savremenog doba, nemaština i traume iz rata učinili su svakoga od nas nervoznim i skratili nam fitilj. Planemo i kada nas neko poprijeko pogleda, a kamoli ako nam usput kaže nešto što nam se ne sviđa. Neki su dovoljno jaki da izdrže i izbore se sa problemima, dok drugi pokleknu na prvoj prepreci i zbog pomračenog uma počine najgnusnije zločine. Da bi ovakvih slučajeva bilo manje, društvo i zajednica treba da otvore oči i da ne žmure na tuđe i probleme “tamo nekih drugih”, jer nikad se ne zna kada nevolja može da zakuca na vrata. Svi bi trebalo da shvate da je prevencija i priča o problemu jedini način da se on riješi i prevaziđe bez tragičnih posljedica. Da bi ovakve stvari prestale da pune rubrike crnih hronika u novinama, neophodno je posvetiti više pažnje mentalnom zdravlju i sprečavanju loših navika koje dovode do velikih zahtjeva ljudi. Društvo i porodica moraju da njeguju zdrav način življenja i međusobnog uvažavanja i razumijevanja. Osuda drugih i žmurenje na njihove nedaće neće donijeti nikome ništa dobro.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
