Ohrabrenje Srbima
Vladika zahumsko-hecegovački i primorski Grigorije juče je preselio u Mostar - grad u kojem je sjedište eparhije bilo dva vijeka. U jeku ratnih sukoba i vladika je, međutim, morao da izbjegne, pa je do juče sjedište eparhije bilo u Trebinju.
Iako se vladika Grigorije preselio iz Trebinja u Mostar, najjužniji grad Srpske i dalje će ostati crkveni centar eparhije, zbog velikog broja pravoslavnih hrišćana koji u njemu žive, dok će Mostar biti administrativni centar. To bi mogla biti nit koja će čvršće povezati Mostar i Trebinje čiju bi saradnju rado vidjeli s obje strane međuentitetske granice. Povratak vladike u Mostar imaće snažan uticaj na prilike u dolini Neretve. Njegovim dolaskom najveću korist imaće srpski povratnici, koji su u poslijeratnom periodu preživjeli teške godine u Mostaru i drugim hercegovačkim gradovima Federacije BiH. Osim duhovne podrške povratkom vladike u Mostar učvrstiće se veze tog kraja sa Republikom Srpskom. Nadamo se da će vladika Grigorije, kao što je to i do sada činio, svojim autoritetom uticati i na vlasti hercegovačkih gradova da ubuduće drugačijim pogledom gledaju na srpske povratnike, koji će konačno dobiti vođu i autoritet koji će zastupati njihove interese i uvijek biti na njihovoj strani.
Ovo je idealna prilika i poziv Srbima koji su se kolebali da ponovo započnu život na svojoj djedovini i vjekovnim ognjištima.
Prije rata u Mostaru je živjelo oko 26.000 Srba, a danas ih je na svojim imanjima, prema procjenama, svega četvrtina od predratnog vremena. Zato možemo očekivati da će vladikino preseljenje iz Trebinja u Mostar ohrabriti povratak kojem će umnogome doprinijeti i obnova vjerskih objekata.
Učešćem u obnovi porušenih crkava Mostar je posljednjih godina pokazao dobronamjernost i otvorenost za suživot, a vladikin povratak u srce Hercegovine trebalo bi da predstavlja pečat pomirenju.
Da bi se to i dogodilo potrebno je gostoprimstvo Hrvata i Bošnjaka koji bi morali da prihvate dobre namjere Srpske pravoslavne crkve. Jer s njim će doći i mnogi drugi dobronamjerni Srbi bez kojih Mostar ni bilo koji drugi grad ne može da bude ono što je bio.
BiH je neophodan veći stepen tolerancije prema drugome i drugačijem i otvorenosti za suživot, a Eparhija zahumsko-hercegovačka povukla je važne poteze kako bi svi u tom meču pobijedili.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
