Odlazimo i odlazićemo
Odlazili smo oduvijek. Odlazićemo i dalje. Možda slabijim tempom nego ranije, jer nas je sve manje. Ukratko je to migracioni profil BiH kako ranijih godina, tako i danas. A po svemu sudeći, takva sumorne prognoze biće i ubuduće.
Šta se radi da se zaustavi enormni odliv i smanjenje broja stanovnika? Ukratko, ništa. Mjere u pokušaju koje se donose širom BiH da bi se zaustavio odliv stanovništva i podstaklo rađanje ne daju, ama baš, nikakve rezultate. S druge strane, retorika ovdašnjih izabranih predstavnika samo podstiče stanovništvo da prelomi i kaže: “Odlazim!”
Opštine i gradovi na sva usta hvale se da podstiču natalitet izdvajanjem novca za rađanje djece. To sigurno neće podstaći nekoga da se odluči da osnuje ili ipak proširi svoju porodicu. Ista situacija je i sa davanjem pomoći za porodice sa četvoro djece u Srpskoj u iznosu od 750 maraka. Taj novac je, naravno, dobrodošao, ali je mala vjerovatnoća, skoro nikakva, da će se sada neko ko ima troje djece, zbog te pomoći, odlučiti da dobije još jednu bebu. A da i ne govorimo da će neko ko ima jedno ili dvoje djece zbog te pomoći odlučiti da stigne do četvoro mališana na kućnoj listi.
Te mjere nisu pronatalitetne, već socijalne, jer pomoću njih porodice, posebno višečlane, ne mogu pokriti ni mali dio mjesečnih troškova. Ta pomoć je kap u moru svega onoga što je potrebno obezbijediti da bi te porodice izgurale mjesec kako treba i da se ne hvataju za glavu već petog u mjesecu.
Ono što nedostaje građanima ove napaćene zemlje je siguran i dobro plaćen posao od kojeg bi svojim porodicama obezbijedili sve što treba. Ne čini se, već je tako, miljama smo kilometara udaljeni od toga. Što je još gore, ne radi se ništa da bi te milje kilometara skratili, već im naprotiv, ne čini se, već je tako, samo dodajemo na dužini.
Glavni krivci za to su upravo oni za koje glasamo svake dvije godine, jer svojom retorikom i pravljenjem predstava za javnost samo podstiču građane, kojima je puna kapa svega, a posebno izabranih funkcionera, da prelome i kažu: “Dosta je. Neće ovdje nikada biti bolje. Odlazim i neću se vratiti”. Odnosno hoće, ali samo da posjete one najbliže koje su ostavili na milost i nemilost onih koji svakodnevno izvode predstave za javnost. Dok oni primaju plate od nekoliko hiljada maraka, pa vjerovatno neki i desetine hiljada, građani se bore da prežive sa nekih jadnih 600, 700, a pojedini, nažalost, sa manje i od tog iznosa.
I na kraju se, kao, pitaju zašto nam ljudi odlaze i zašto svake godine imamo sve manje rođenih beba?! Nema potrebe da se to iko od izabranih funkcionera pita sve dok se vozi u limuzini od nekoliko desetina hiljada maraka i prima platu od nekoliko hiljada maraka, dok građani rade za 600, 700 maraka, a neki i za manje od toga.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
