Odlazak iz BiH

Zapadne zemlje su san mnogih ljudi sa Balkana, a mnogi mladi su ga i ostvarili onog dana kada im je svega došlo "preko glave". Kupili kartu u jednom smjeru i otisnuli se u nepoznato sa nadom u bolji život.

Sa sobom su, mahom, ponijeli samo znanje i to im je u "bijelom svijetu" bilo dovoljna karta da na sceni novog života pronađu svoje parče. Ono što im je bilo nedostižno u zemljama gdje su rođeni, a zbog različitih političkih, ekonomskih, socijalnih i drugih prilika na koje nisu mogli da utiču. Kao one na njih.

Niko ne treba da krivi one koje su otišli. Život ih je na to natjerao kao i želja da mogu živjeti od onoga što znaju i što vole da rade u životu. Većina njih ne krije da ni na zapadu ne cvjetaju ruže, ali imaju dovoljno da ni ne pomišljaju da se vrate u ovu i ovakvu BiH. Zemlju u kojoj realnog sektora i nema. Zemlju u kojoj je radnik sve više rob, a sve manje živo biće koje treba i da uživa u životu na osnovu svog rada.

Potrebne su nam promjene. One koje će u ovoj zemlji zadržati mlade i obrazovane kadrove koji mogu da poguraju naprijed ovu zemlju i uliju nadu generacijama koje tek dolaze da i ovdje može da se živi.

Obrazovnu politiku treba uskladiti sa potrebama tržišta. Ne moraju svi biti pravnici, ekonomisti, menadžeri...

Premala samo zemlja za ovoliku birokratiju sa jedne i mrvu realnog sektora sa druge strane. Tako da nije ni čudo što mladi i obrazovani idu glavom bez obzira samo što dalje odavde. I ne treba ih kuditi. Samo poželjeti sreću jer možda ono što ih tamo čeka nikada im neće ni namignuti u ovoj zemlji. Rizik je njihov, ali vjerovatno i solidno sutra.

Doduše, nisu svi otišli još, ali nisu dobre prognoze za ovu zemlju u kojoj svakim danom običan narod sve manje pronalazi sebe bez obzira na veze koje ih sa ovim podnebljem povezuju od prvog daha i nasljeđa.

Nadležni treba da se što prije probude dok još ima vremena da se stvari vrate na pravi kolosijek, a obrazovani i mladi sa odlaznih perona.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.