Odbačena šansa
Odliv radne snage sa domaćeg tržišta obilježio je nekoliko posljednjih godina, ali ovu, koja je već na izmaku, obilježila je borba vlasti i poslodavaca da sačuvaju radnike.
Ubrzan tempo odliva mladih, ali i onih starijih koji su na izmaku poslovnih karijera natjerao je poslodavce i nadležne da se zamisle kuda i kako dalje zbog čega su godini potrošili pokušavajući usporiti odlazak radnika i stimulisati ih da ostanu ovdje.
Glavna stimulacija zaposlenih u realnom sektoru došla je kroz blago povećanje plata, koje od 1. januara čeka i budžetske korisnike.
Očuvati radnike nadležni nastoje i kroz projekte zapošljavanja i samozapošljavanja, ali i besplatne programe prekvalifikacije. No, čini se da su rezultati, uprkos stalnim apelima da ljudi ne idu i preduzetim mjerama i dalje tanki, jer je radne snage sve manje.
Jedna od mjera za očuvanje radnika koja je sprovedena krajem prošle i početkom ove godine bila je besplatna obuka za profesionalne vozače u Edukativnom centru Privredne komore RS. Novac za teorijski i praktični dio nastave za osam kandidata obezbijedila je Vlada Srpske posredstvom Zavoda za zapošljavanje RS, nakon čega su svi polaznici dobili uvjerenja o uspješno završenoj obuci za D kategoriju i posao na neodređeno u domaćim firmama. Međutim, jedan od kandidata nakon samo mjesec dana rada otvorio je bolovanje i otišao u Hrvatsku da radi. I nije sporno što je otišao, svako ima pravo da ide tamo gdje misli da mu je bolje. A u inostranstvu je sigurno bolje bar kada je u pitanju visina zarade. Ono što je sporno je što je taj vozač odbacio šansu koju je neko drugi možda jedva čekao, neki mlad čovjek koji želi ostati na ovim prostorima. Neko kome je posao vozača autobusa u domaćoj firmi nedosanjan san.
Pogrešno je, ako ništa drugo bar moralno, da iskoristiš beneficije koje ti ponudi država i samo mjesec dana nakon toga okreneš se i odeš. A taj jedan koji je otišao u Hrvatsku da radi kao profesionalni vozač upravo je to i uradio jer je dozvolu za “D” kategoriju dobiju na račun Republike, koja mu je uštedjela oko 1.500 KM koliko u prosjeku iznosi trošak polaganja.
Ono što je porazno je da taj jedan vozač sigurno nije usamljen slučaj. Mnogo je ljekara koji su nakon specijalizacije, koju im je platila domaća zdravstvene ustanova u kojoj su bili zaposleni, spakovalo kofere i otišlo u Njemačku. I brojni studenti koji su godinama dobijali stipendiju i bili na budžetu po završetku fakulteta samo su mahnuli i otišli na zapad, iako je RS u njihovo obrazovanje uložila mnogo novca.
Moralo bi bilo da svi oni vrate dug zajednici, onoliko koliko je u njih uloženo, ali pošto smo mi narod poznat po odsustvu morala, odgovornosti i osjećaja za pravdu, onda ništa.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
