Od nas zavisi
Korona zadaje sve snažnije udarce Republici Srpskoj. Brojevi su iz dana u dan sve veći, a mi i nakon osam mjeseci života u pandemiji ne marimo, organizujemo veselja, teško nam je da stavimo masku na lice, tražimo izgovore zašto ne bismo i zašto ne možemo. Kao da nismo vidjeli šta se dogodilo u Španiji i Italiji u proljeće.
Poslovica kaže: “Kako siješ, tako ćeš i žeti”. Korona brojevi to potvrđuju svih ovih dana. Prema posljednjem izvještaju, broj zaraženih uvećan je za 500, a virus koji mjesecima ne posustaje uzeo je još 23 žrtve. Koliko god virus bio nepoznat, nepredvidiv i opasan, dobrim dijelom svako od nas snosi odgovornost za ovako lošu epidemiološku sliku. Nažalost, previše je pojedinaca koji sve ovo olako shvataju, pa čak i ne vjeruju da virus postoji sve dok oni sami ili neko njima blizak ne dospije na “kovid” odjeljenje. To neodgovorno ponašanje i nepridržavanje mjera sedmicama prije, oslikavaju ovi posljednji brojevi. A brojevi su alarmantni i pale sve moguće crvene alarme da konačno počnemo da se ponašamo civilizovano i u skladu sa situacijom u kojoj se nalazimo.
Život nije stao i ne smijemo dozvoliti da stane, ali svaki naredni korak treba da bude odgovoran i oprezan, zarad ličnog zdravlja i zdravlja najmilijih, a onda i zbog svakog zaposlenog u Republici Srpskoj kome je radno mjesto ugroženo zbog ovako teške situacije. Iza svakog ugostitelja i radnika u turizmu, koji su trenutno najugroženiji, su porodice koje prehranjuju zarađenim platama i ne možemo i ne smijemo dozvoliti da zbog toga što pojedinci krše mjere svi ti ljudi ostanu na ulici, bez kore hljeba. Jer upravo to će ih zadesiti ako dođe do ponovnog zaključavanja. Svako od nas je svjestan da, uprkos volji i želji, ni u republičkom budžetu nema toliko novca da pokrije sva nova zaključavanja.
I danas, osam mjeseci od kada je “kovid 19” zakucao i na naša vrata, sve je na pojedincu. Zar nam Kina svima ne može biti primjer? Kada je virus harao kineskim provincijama, uvodili su mjere iste kao kod nas, maska je bila obavezna i niko nije postavljao pitanje. Samo strogom disciplinom Kinezi su pobijedili koronu. Pa zar mi ne možemo učiniti isto? Gdje nam je onaj inat kojim se počesto hvalimo? Zašto se sada ne zainatimo, zbog sebe, svojih porodica, zbog svakog ljekara i medicinske sestre koji mjesecima pomažu i liječe druge, a svoju djecu ne mogu da zagrle. Ne mogu i ne smiju jer ne znaju šta nose kući nakon sati i sati provedenih na “kovid” odjeljenjima koja su puna. Zar ćemo dozvoliti da nam se zdravstveni sistem sruši? Pandemija će jednom proći. Mora. Od svakog od nas zavisi da li ćemo koroni svirati kraj danas ili ćemo brojati zaražene i idućih osam mjeseci. Sve je do pojedinca.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
