Obesmišljavanje stradanja

Aleksandar Stojanović

Jedno od osnovnih sredstava propagande je banalizacija koja određeno pitanje treba da dovede do apsurda do te mjere da je svako govorenje i pisanje o njemu svaki put sve više besmisleno i kontraproduktivno.

Vjerovatno ne postoji bolji primjer za tako nešto od zločina u Srebrenici, gdje su agresivne poruke, nametanje i zabrana preispitivanja doveli do toga da se potpuno obesmisli pojam genocida. Skoro svaki narod na Balkanu je doživio teška stradanja i na svojoj koži osjetio zločine, ali nijedan kao Bošnjaci nije želio da njihovo stradanje bude veće ili barem “jednakije” od drugih.

Sve i da se bespogovorno može tvrditi da je bilo genocida ili da se presuda za genocid pojedincima može pretočiti na čitav srpski narod, to pumpanje i forsiranje, targetiranje jednog naroda kao “genocidaša” automatski obesmišljava mogućnost da iskreno ožalimo svaki ljudski život. Pitanje morala, a u krajnjoj mjeri i pravde, pretvoreno je u politiku. A znamo šta se kaže za politiku.

Vjerujem da nema Srbina, hrišćanina, koji ne bi sagnuo glavu i poklonio se bilo kojoj žrtvi. Bar Srbe ne treba učiti šta je stradanje, istrebljenje i genocid, niti pravoslavce šta je oprost. Ali na svaki pokušaj odavanja počasti je bacano kamenje i odgovarano na način da “to nije dovoljno” pa se čak išlo i do te mjere da se od nas traži da zaboravimo Jasenovac i da jedina odrednica srpskog naroda postane Srebrenica.

Nisu Srbi ti koji su negirali zločin i stradanje, već isti oni koji su 1995. godine bili spremni da žrtvuju svoje da bi im u pomoć doletjeli američki avioni, a koji danas s srebreničkog groblja umjesto poruka oprosta i mira šalju poruke osvete i mržnje. Isti ti stvorili su situaciju da se sada svaki oružani sukob tumači kao genocid. Kad nemate šta pametno da kažete, vi poviknite “Srbi su počinili genocid” i dobićete glasove. SDA i raznorazne nevladine organizacije su svojim porukama obesmisli svaki genocid, svako stradanje, jer niko tako stradanje sopstvenog naroda nije koristio za dnevnu politiku.

Kada je ubijen jedan čovjek, treba priznati i da je bila apokalipsa. To je ljudska dužnost, a ne politička korektnost. Patrijarh Porfirije je za Jasenovac rekao da to treba biti mjesto tihe molitve i vaskrsenja. Nešto gdje ćemo ćuteći da odgovorimo zločincima, onako kako je to Hristos radio pred Pontijem Pilatom. Takvo treba da bude svako groblje, stratište ili jama. Niko nema pravo da takva mjesta pretvara u govornice za slanje političkih poruka. Genocid, nad bilo kim, ne smije da postane program stranke. Nijedna žrtva to ne zaslužuje.

Zato bi visoki predstavnik u BiH umjesto zakona o zabrani negiranja genocida trebalo da predloži takvo zakonsko rješenje koje će zabraniti njegovu političku zloupotrebu.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

Inflatorni udar
Inflatorni udar
Diskriminacija mrtvih
Diskriminacija mrtvih
Petrodolar
Petrodolar
Svi žele brze pare
Svi žele brze pare
Avioni i tabloidi
Avioni i tabloidi
Pucanje po šavovima
Pucanje po šavovima
Čuvari naše sudbine
Čuvari naše sudbine
Misterija svih misterija
Misterija svih misterija
Građani taoci političara
Građani taoci političara
Lekcija institucijama BiH
Lekcija institucijama BiH
Čuvari fotelja
Čuvari fotelja
© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana