Obećanja, obećanja...
Od završetka rata u BiH prošle su godine, ali i dalje postoje "lanci" koji mnogim porodicama ne dozvoljavaju da krenu naprijed i da u potpunosti žive u sadašnjosti, jer su svoje najmilije izgubili tokom tih mučnih devedesetih godina, a ni danas ne znaju gdje su. Nemaju čak ni njihove posmrtne ostatke.
Mnoge majke, očevi, supruge, kćerke, sinovi i danas oplakuju stare slike i bdiju nad posljednjim uspomenama koje imaju na svoje najmilije, a odgovor na pitanje "zašto se plače nad komadima papira", odavno već duguju nadležne institucije na nivou BiH, prije svih Institut za traženje nestalih lica BiH.
Nestali zaslužuju da budu nađeni, bez obzira na nacionalnost i vjeru. Tu ne smije biti podjela. Žrtva je žrtva, a bol je bol.
Svaki drugačiji na svoj način, ali na kraju, ipak samo bol.
Nema podjela na "naše" i "njihove" žrtve, ali to je, kako se čini, viša filozofija za mnoge koji se bave procesom traženja nestalih. Kažem "bave", jer da učestvuju u procesu traženja nestalih, rezultati bi sigurno bili mnogo drugačiji.
Tačke nema, već samo zarez, poslije koga se otvara još jedno poglavlje, i to poglavlje o (ne)procesuiranju zločina koji su počinjeni nad žrtvama srpskog naroda, o zločinima koji su i dan-danas nekažnjeni, o predmetima koji godina stoje u ladicama i skupljaju prašinu, umjesto da se prezentuju u sudnicima.
Istina boli i to najbolje znaju preživjeli članovi porodica koji godinama ratuju sa vjetrenjačama kako bi dokazali istinu i to onu istinu za koju postoje mnogi dokazi, onu istinu jasnu kao sunce, onu istinu nad kojom se svi prave i slijepi i gluvi.
Da li će i koliko još ovakvo stanje trajati, teško je reći, ali se mnogi, počev od porodica, nadaju da će uskoro imati grob na koji će donositi cvijeće i paliti svijeće i da će nadležni ispuniti obećanja da će dati sve od sebe da bi se ubrzao proces traženja nestalih i procesuiranja zločina počinjenih nad Srbima.
Jedno takvo obećanje izustila je i zamjenik glavnog tužioca Vesna Budimir, jedna od rijetkih koja je našla vremena da čuje šta imaju da kažu članovi porodica čiji najmiliji nisu izvukli živu glavu iz krvavih sukoba tokom devedesetih.
Budimirova je saslušala i obećala mnogo toga, ali ostaje da se vidi šta će se od toga i ispuniti. Jer i njoj i ostalim tužiocima Tužilaštva BiH nad glavom stoje zločini Atifa Dudakovića i Petog korpusa, "Dobrovoljačka", "Tuzlanska kolona"...
Da li će slučajevi koji godinama kupe prašinu u tužilačkim ladicama, a bude nemir u glavama onih koji su svoje najdraže izgubili upravo od njihove ruke, biti pokrenuti sa mrtve tačke i koliko su nadležni zaista htjeli da pomognu pokazaće vrijeme. Do tada ostaju samo stare slike, bol i nadanje...
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
