Obećana pomoć
Malo koje vrijeme protiče bez problema, a upravo tome svjedočimo i sada, u doba velikih turbulencija na globalnom nivou koje posmatra i Republika Srpska i na osnovu analiza kroji, odnosno prepravlja svoje ranije politike.
Rusko-ukrajinski sukob raspirio je brojne vatre, a uslijedio je nakon dana i mjeseci u kojima je i dobar dio stanovnika Republike Srpske sa strepnjom gledao u brojke i respiratore dok je i ovdje harala pandemija virusa korona.
Baš u tom periodu su propali ili pali u zaborav određeni projekti koji su pompezno najavljeni, a jedan od njih je i pomoć mladim bračnim parovima u njihovoj namjeri da formiraju dom i porodicu.
U Republici Srpskoj su na snazi određene mjere koje se tiču pronatalitetne politike, ali jedno od obećanja koje nije ugledalo svjetlost dana je ono iz jula 2019. godine, kada je rečeno da će svakom novom bračnom paru biti dat kredit od 30.000 maraka. Dalje je obećavano da će im, kada dobiju prvo dijete, biti otpisano 10.000 maraka, a ako dobiju i drugo još toliko, da bi na kraju, ako u tom domu zaplače i treća beba, kredit u potpunosti bio otpisan.
Međutim, ništa se nije desilo. Nema ni odluke, ni kredita, a ne možemo se pohvaliti ni brojem novorođenih jer teško da je “bebi bum” rođenih 20, 30 beba na teritoriji čitave Republike Srpske za 24 časa.
Jedan od razloga za to, ma koliko pojedinci to demantovali, je činjenica da se mladi teško odlučuju za osnivanje porodice. Jer, kao prvo, teško dolaze do krova nad glavom imajući u vidu da su cijene nekretnina enormne, dok je u isto vrijeme dosta stanovnika prijavljeno na minimalnu platu od nešto više od 700 KM i na osnovu kojih se ne isplati ni pokucati na vrata banaka u potrazi za stambenim kreditom.
A bez kredita običan narod danas teško može da napreduje. Gotovo nikako i kako onda od njega očekivati da gradi dom, stvara porodicu, a ne da ide u “bijeli svijet” i da tamo pokuša brže zaraditi i za prvi stan, kuću, dijete...
Republika Srpska, odnosno njeni predstavnici uporno tvrde da je cilj ove republike, koja je najskuplje plaćena, bolji život svih i više djece, a da bismo to uspjeli i dobiti, i tako i opstati kao narod, mora im se pomoći.
Jer kakva god statistika da bila i koliko god pokazivala kolika je u Srpskoj prosječna plata, svi znaju kakva je realna slika i na koji način se stiže do ove bolje i idealnije.
Zna se ko koliku stvarnu platu ima, a ko i na koji način uporno izbjegava da izmiruje svoje obaveze i prema državi i prema radnicima. Zna se koliko se na mjesečnom, pa i mandatnom nivou slije novca u džepove političara koji su najodgovorniji za ukupnu sliku društva u Republici Srpskoj.
Teško da onaj ko se naročito ne napati i zaradi svaki mjesec oko 5.500 KM može razumjeti onog koji, kako narod kaže, skapava i zaradi 700, 800 ili 1.000 maraka. Mladima je potreba pomoći, a ne da bude po onoj narodnoj “obećanje ludom radovanje”.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
