Obavezan smjer

Ova zemlja izgubila je previše dragocjenog vremena na zatezanju konopca, a sve to ide preko leđa njenih stanovnika. To vidi svako živ, osim, izgleda, onih koji su upravo od njih dobili u ruke konce sudbine ove i ovakve BiH.

Posljednja kriza na našem političkom nebu traje već mjesecima. Iako nije ni prva ni posljednja, nesumnjivo je jedna od najvećih u istoriji ove zemlje, gledajući od Dejtona do danas, a okidač je nametanje pravila ponašanja od strane Valentina Incka, visokog predstavnika koji je dan pred odlazak iz BiH odlučio da nametne dopune Krivičnog zakona, čime je samo dao vjetar u leđa dodatnim podjelama. I među narodima i među političarima.

Zbog svega prije i poslije Inckove odluke imamo ovo što imamo, a jasno je i da domaćim političarima poštivanje zakona, akata pa čak ni Ustava ne ide od ruke.

Dejton, uz Ustav baziran na njemu, predstavlja temelje na kojima stoji BiH i na kojima može da stoji. Umjesto da je bilo volje da se poštuje ono što je 1995. godine dogovoreno i da dalje ide samo u nadogradnju, a ne razgradnju, stvari bi bile daleko drugačije.

Da smo imali takvo ponašanje od početka, da jedna strana nije htjela sve, a ostalima šta ostane, ne bismo sigurno bili u ovakvoj poziciji gdje još riječ rat prečesto čujemo i koliko god uvjeravali da je to, eto, onako i ništa ozbiljno, pod ovim dijelom neba nije je ugodno ni pročitati na papiru.

Sa druge strane, doveli su sve u takvu situaciju da samo vide odlazak iz BiH. Nije to više toliko, kao na početku, novac. Dosta toga drugog izbija u prvi plan, a upravo će većina reći da ne može da sluša politička prepucavanja i stalnu igru sa narodom.

Neke crvene linije odavno su pređene. I to znaju svi, ali pojedinci vjeruju da rade pravu stvar. Da povlače prave poteze. Možda, ali za uži krug ljudi koji ih slijepo slijede i koje vode samo lični interesi. I na to ponašanje mora biti stavljena tačka čim prije.

Svi izabrani i imenovani funkcioneri moraju biti svjesni svakog dana, a i tako se ponašati, da je njihov zadatak da rade u interesu naroda koji ih je izabrao, ali i da ne rade na štetu onih drugih. Samo na taj način možemo isplivati iz ovog političkog blata u koje smo do grla zapali i u kojem se već predugo davimo.

Ovaj narod to nije zaslužio. Običan čovjek to nije zaslužio, ali trpi i nije čudo što mu je svega preko glave. Svima treba da bude cilj bolji život svih. Da gledaju svoje, ne diraju tuđe, a da u svemu gledaju kako svima može biti bolje. Goreg je previše.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.