Novi krug

Posljednjih gotovo 12 mjeseci domaći politički predstavnici su, a često i uz asistenciju medijatora iz evropskih i prekookeanskih zemalja, sjedali za sto u pokušaju da usaglase tekst izmjena i dopuna Izbornog zakona BiH, ali im, po starom dobrom običaju, to nije pošlo za rukom.

Pregovarali su uglavnom politički predstavnici bošnjačkog i hrvatskog naroda, a fokus je bio na tome kako da ubuduće budu birani delegati u federalnom Domu naroda i članovi Predsjedništva BiH iz FBiH, s ciljem da se dođe do takvog modela da jedan narod ne može onom drugom da bira one koji će ih predstavljati na domaćoj političkoj sceni. Ali ponovo je sve palo u vodu jer nisu približeni stavovi, niti je išta usaglašeno, a s pravom se može postaviti pitanje da li je to zapravo i bio cilj od samog početka. Da se svi svjesno, zarad ko zna kojih interesa, stalno vrte u tom jednom te istom začaranom krugu, stvarajući privid kao da nešto rade, dok istovremeno boga mole da druga strana predloženo odbije.

Imajući u vidu međustranačke odnose onih u čijim rukama je vlast, mahom u FBiH, a bolje nije ni na nivou BiH, teško da išta, osim iskrenog dogovora, može da zaista iznenadi. I to na žalost svih onih koji još nisu spakovali kofere i otišli što dalje od ovih granica, unutar kojih i dalje pametuju oni koji bi da budu iznad svih jer misle da ovaj dio Balkana pripada samo njima. U tim lavirintima propao je još jedan pokušaj izmjena izbornih pravila, a koja su, ako se pogleda, na čekanju duže od decenije. Počelo je sa naredbom Evropskog suda za ljudska prava u Strazburu, odnosno presudom da Izborni zakon i Ustav BiH moraju biti izmijenjeni da bi oni koji ne pripadaju nijednom od tri konstitutivna naroda mogli biti birani na neke ključne pozicije. A završilo tako da se ta cijela priča o reformi svela na “hrvatsko” pitanje, dok su “Sejdić i Finci”, kao i ostali, ostali u drugom planu.

Sve to, uz standardnu netrpeljivost kada je riječ o nacionalnim pitanjima, dovelo je do toga da u novi izborni ciklus ulazimo sa starim pravilima po kojima nadležni treba da postupaju i koja su, i sada kao i 2018, krnja jer nema zakonskih odredbi za popunjavanje federalnog Doma naroda i pitanje je da li će i na koji način, ponovo, biti popunjen. Sve to, dan pred raspisivanje izbora za koje još zvanično nije odobren novac, ostavlja dovoljno mjesta da se krene sa spekulacijama šta nas čeka nakon oktobra. Ako izbori budu tad, jer novost ne bi bilo ni njihovo prolongiranje. Važeći zakon je možda i dobar, a možda ne valjaju oni koji bi trebalo da ga sprovode i poštuju.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.