Nova godina, nove muke
Nova godina donosi i nove muke. Već sada znamo da će nam za desetak dana poskupjeti struja, ali i da nema više one ljetne, jeftinije tarife. Ostavljena nam je ona jeftinija noću i vikendom, što će po svemu sudeći u tom periodu dovesti do havarije na elektromreži, zbog čega bi električari mogli biti danonoćno na terenu.
Ta jeftina noću i vikendom neće sigurno presuditi kod trgovaca, ali i svih drugih da zbog većih računa ne podignu dodatno cijene. Takve su poteze vukli tokom čitave godine kada su divljale cijene goriva. Međutim, obrnute reakcije nema kada cijene na benzinskim pumpama padaju. Jer, kod nas je očigledno da kada nešto poskupi, nema obaranja cijena. Jednom poskupljeno, nikada pojeftinjeno.
Ni milionske kazne inspektora ne mogu natjerati trgovce da prestanu sa naduvavanjem cijena osnovnih životnih namirnica. Plate kaznu i nastave po starom utabanom putu. Jer kršenjem propisa i dizanjem cijena viših od dozvoljenih zarade i do nekoliko puta više nego što daju za kaznu.
A, šta je sa platama? Njih niko ne spominje. One ne prate trend poskupljenja. Daleko su od toga. Dobro, u javnom sektoru i prate. Najavljen je rast od Nove godine plate svim onim budžetlijama koji primaju manju platu od prosječne u Srpskoj. Uveliko se već priča da će od marta uslijediti i novo dodatno povećanje svim zaposlenima u javnom sektoru. Podatke koji bi trebalo to da potkrijepe uveliko već prikupljaju, a tačan procenat sa kojim će predstavnici zaposlenih u javnom sektoru ići prema Vladi RS biće poznati već u februaru. Nema sumnje i da će istjerati svoje. I neka će. I treba.
Ali šta je sa platom radnika u privredi. Njih niko nije spominjao ni tokom ove godine, dobro, jeste koji put u predizbornoj kampanji. Međutim, nakon toga ti radnici kao da ne postoje, za njih nije predviđeno nikakvo povećanje od početka iduće godine, a da i ne spominjemo neko nakon prvog kvartala 2023. godine. Oni koji nose privredu Srpske na svojim leđima kao da ne postoje. I više je nego očigledno da su posljednja rupa na svirali, kako onih kojima donose profit, tako i onih koji donose odluke.
Veliki broj njih radi i za platu koja je daleko manja od prosječne, ali njih niko, po svemu sudeći, ne želi da vidi niti da čuje njihove jauke. Oni kao da ne plaćaju istu struju kao budžetlije kojima plata raste ili ne kupuju u istim prodavnicama i marketima.
Zbog takve brige za radnike u privredi ništa drugo ne možemo očekivati nego da oni ispostavljani računi koji nam stižu za mjesec, dva upravo budu presudni da veliki broj ljudi prelomi i ode da radi i razvija privredu Slovenije, Njemačke, Austrije...
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
