Nova godina, iste potrebe

Ta odluka uslijedila je nakon što mjesecima socijalni partneri, odnosno sindikat i poslodavci, ne mogu da postignu dogovor o iznosu minimalca, jer za sindikat, poslodavci uvijek daju malo, a za poslodavce, sindikalci traže nerealno.

I u tom začaranom krugu protekao je veći dio godine, tako da je Vlada na kraju iskoristila svoje pravo i ispunila obećanja da će minimalna plata rasti.

Ipak, ni tih 520 maraka nije dovoljno, i to vjerovatno svi znaju, pa čak i oni koji nikada i ne pogledaju u novčanik ili na stanje na karticama prije nego što u marketima napune korpe i kolica. Jednostavno, moraju da znaju.

Život postaje sve skuplji, od osnovnih životnih namirnica pa nadalje te zato i ne treba da čudi što sve više stanovnika Republike Srpske izlaz iz krize i stalnih računica kako spojiti kraj sa krajem vidi u odlascima u neke stabilnije i naprednije zemlje.

Najniža plata je stvarno minimalna ako se uzme u obzir da je ona jedini izvor iz kojeg treba da budu pokriveni hrana, kirije, krediti, dječje potrepštine i brojne druge stvari. A, nažalost, veliki broj radnika upravo preživljava sa tim mjesečnim iznosom, pa i manjim jer i dalje, prema tvrdnjama radnika i sindikalaca, ima poslodavaca koji isplaćuju i plate ispod minimalca.

Tome se mora stati u kraj i doći do modela da sve strane budu zadovoljne i da se time otvore vrata za dalja povećanja te onu prosječnu platu od 1.000 maraka. Ništa se ne može završiti preko noći, ali ne treba čekati ni sljedeće jutro da se počne. Nema vremena za čekanje.

Republika Srpska će teško uspjeti da se izbori sa sve primamljivijim ponudama koje njenim stanovnicima stižu iz evropskih zemalja koje isto tako vape za radnicima, ali im i daju bolje uslove.

S druge strane, na takve procese, ako se stvarno želi stvoriti povoljniji ambijent, ne smije se spuštati pogled i slijegati ramenima, nego tražiti način i pravac kako da bude bolje.

Za to je potrebno ispuniti niz preduslova, počevši od stabilnosti na svim poljima pa nadalje.

Odluka o podizanju plata je dobar korak, ali i to mora doći pod veću lupu jer šta znači odluka ako se ne sprovodi u praksi. Ništa. Znači samo jedno više uzalud potrošeno parče hartije.

Ova godina treba da bude više u znaku pomoći običnim ljudima, radnicima, a ne političkih prepucavanja. Dobar radnik je zlata vrijedan i treba ga čuvati i znati cijeniti, a ne dozvoliti da živi od vazduha. To ne može, a sve manje će ih to i trpjeti. To će osjetiti i sami poslodavci jer su i oni, bez radnika, ništa više nego puste table sa nazivima.

+++++++++

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.