Niski udarci

Nema meridijana bez problema, a situacija u BiH odavno je dobro poznata i mnogima daleko izvan njenih granica jer je od početka devedesetih godina prošlog vijeka u svojevrsnoj žiži interesovanja. Prvo zbog rata, a zatim i zbog svega što se dešavalo, jer ni dan-danas ne uspijeva da stane na zelenu granicu budući da joj, prvenstveno, podrivaju temelje gotovo od onog dana kada su u Dejtonu 1995. godine postavljeni.

Politika, domaća i strana, u tome, naravno, igra glavnu ulogu, jer je “običnim građanima” u glavi mahom samo misao i računica kako da sastave početak i kraj mjeseca, kako da prežive, zarade, školuju djecu, brinu o roditeljima, a sve to sa platom za koju nema adekvatne riječi da se opiše u ovim teškim vremenima. I dok prolaze dani, politička prepucavanja ne. Stalno se igra mačke i miša, povuci, potegni. Često iz stvarne potrebe da bi se zaštitio narod i njegovi interesi, ali mnogo češće jer se želi do imaginarno nemogućeg cilja. Iako je suludo, iz tog lavirinta ne izlazimo, a nekima vjerovatno i odgovara jer mogu da rade šta hoće.

Posljednjih dana svjedočimo o eskalaciji političke krize, koju je razbuktala odluka Valentina Incka na samom odlasku iz BiH. Kraj se još ne nazire, a pred nama je i godina izbora. I to opštih, kada se pokreće sve mnogo prije zvaničnog početka predizborne kampanje, s ciljem ostanka na vlasti ili, bolje, odskočne daske za njeno osvajanje.

U tim bitkama za vlast nerijetko se ne biraju sredstva. Zadaju se najniži udarci protivničkoj strani, a najveću štetu i teret na svojim leđima na kraju ponesu, kako se kaže, obični građani. Dobiju oni i obećanja, određene projekte za bolje sutra i čvrste riječi političara da su na prvom mjestu u njihovom glavama i notesima upravo oni, ali i “puca” dosta toga po njima. Posebno kada je sukob između određenih nivoa posljedica borbe za lične interese i međusobne netrpeljivosti, a krupne stvari su na stolu.

Migrantska kriza je među njima. BiH je daleko od uspostavljanja kontrole i pravog bedema odbrane, ali, kao i masu drugih tema, ni ova ne smije da bude oružje u rukama vlasti kako bi zaradila ili odigrala neke poteze u svoju korist, na štetu onih koji su joj tu moć dali u ruke.

Nakon otvaranja “Lipe” u Unsko-sanskom kantonu sve više se i otvorenije priča da bi migrantski centri trebalo da osvanu i u Livanjskom kantonu, u kojem su i Drvar i Bosansko Grahovo, povratničke opštine gdje je veliki broj Srba. I dok traju razna javna i pritajena prepucavanja o tome ko i kako radi, svima bi trebalo da bude u glavi jedan zajednički pravac - da zajedno rade za sve one koji nisu mogli da ostave ognjišta, koji su ponovo podigli imanja iz zgarišta, umjesto da stalno vode političke ratove jedni protiv drugih.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.