Niko, ništa
U BiH i Republici Srpskoj gotovo da nema struke koja je višak na tržištu rada. Sve grane privrede suočavaju se sa nedostatkom stručne, kvalitetne radne snage. I ptice na grani znaju da su zanati već odavno deficitarna zanimanja, ali sve je osjetniji i manjak visokoobrazovanog kadra.
Inženjeri, bilo elektro, mašinske, građevinske, tehnološke struke do posla dolaze vrlo brzo nakon što steknu fakultetsku diplomu, a većinu apsorbuje domaća privreda. Razlog je naravno veća potražnja od ponude, odnosno jaz između potrebnog i raspoloživog kvalifikovanog kadra naročito, jer oni sa ozbiljnijim iskustvom i znanjem odlaze ili su otišli u inostranstvo gdje su plate daleko veće od ovdašnjih.
Takva situacija na lokalnom, regionalnom i inostranom tržištu rada javna preduzeća polako, ali sigurno ostavlja bez inženjera koji su perjanica razvoja svakog društva, naročito modernog gdje se inovacije dešavaju gotovo na dnevnom nivou. Nedostatak stručnog kadra mogao bi ugroziti realizaciju velikih infrastrukturnih projekata koji su od strateškog značaja, ili eventualno povećati njihovu cijenu usljed uvoza inostranih stručnjaka koji svoje znanje i rad naplaćuju debelo.
Da bi se prevazišao ovaj problem rukovodioci pojedinih javnih preduzeća predlažu da se uvede leks specijalis kojim bi svakom studentu Mašinskog i Elektrotehničkog fakulteta u Srpskoj nakon što završi studije bilo garantovano radno mjesto i prosječna plata od 2.500 KM u kompanijama sa državnim kapitalom.
Međutim, veliko je pitanje da li i u kolikoj mjeri predloženo rješenje može zaustaviti odlazak inženjera. Ljudi od struke smatraju da je pored plate, koja je veoma bitan faktor, i te kako važno podići svijest o potrebi razvoja inženjerskih disciplina i pozicioniranja u društvu struke i nauke. A da i te kako treba raditi na popularizaciji tih zanimanja dokaz su stavovi mladih među kojima manji broj njih želi studirati inženjerske nauke. Mladi radije biraju struke kao što su marketing, pravo, ekonomija, medicina uprkos činjenici da u industriji odmah po završetku studija mogu doći do posla i zarađivati iznad prosječne plate.
Elektroinženjere poslodavci vrbuju još u klupama amfiteatara. Startap scena raste vrtoglavom brzinom u regionu i fakulteti ni izbliza ne mogu proizvesti kadra koliko tržištu rada treba.
Srpska zbog nemara već godinama gubi radnu snagu, od niskokvalifikovanih radnika do visokoobrazovanih i sa tom problematikom nažalost niko ozbiljno da se uhvati u koštac. Poslodavci po ustaljenom običaju za sve okrivljuju državu, a država poslodavce. Vrtimo se u začaranom krugu, a rečenicu: “Samo da mi je otići odavde” izgovara sve više ljudi.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
