Ni na nebu, ni na zemlji

 Ideju je podržao i austrijski kancelar Sebastijan Kurc. Ova inicijativa slučajno ili ne dolazi pred predstojeći samit predstavnika EU i lidera zapadnog Balkana 6. oktobra na Brdu kod Kranja. Smatra se, kako Brisel mora konačno da donese jednostavnu geopolitičku odluku - želi li zaista integrisati ovaj region, ili ga i dalje ostaviti kao spornu zonu pred kućnim pragom. Ni na nebu, ni na zemlji.

Sudeći prema izjavama predstavnika tvrdolinijaške struje iz Brisela, takav scenario nije realan. I to iz nekoliko razloga, a jedan od njih je i taj što nasljeđe ratova u bivšoj Jugoslaviji i dalje opterećuje odnose među balkanskim zemljama, a drugi što države zapadnog Balkana nisu ni na istom nivou integracija. Primjera radi, BiH i Sjeverna Makedonija nisu ni otvorile pretpristupne pregovore. Tu je, naravno, i pitanje Kosova koga kao državu i dalje ne priznaje veliki broj članica EU. Ono što bode oči jeste i to što sve više evropskih zemalja podržava ideju stvaranja “Otvorenog Balkana”, a koji bi, kako stvari stoje, bio “zamjena” za Evropsku uniju. Svojevrsna kompenzacija.

Pojedini analitičari, međutim, smatraju kako u stvari Vašington u svojim rukama drži rješenje za ovaj problem, jer u Bijeloj kući postaju sve više nervozniji zbog trenutnog stanja i neodlučnosti Evropske unije u vezi sa prijemom balkanskih država u članstvo, a s kojim bi se mogao, kako smatraju, zaustaviti prodor Kine i Rusije na ove prostore.

Vašington ima mehanizme da “natjera” Brisel da se odluči na jedan takav korak te podsjećaju kako su to već jednom uradili u slučajevima prijema Bugarske i Rumunije 2007. godine. SAD su tada imale stratešku potrebu da se te dvije zemlje uključe u zapadne političke, ekonomske i vojne integracije. Da li će i ovog puta njihov interes biti nametnut, teško je reći, a pogotovo zbog stava Njemačke koja sve više ulazi u interesne sukobe sa njima, ali i zbog stava Berlina da je Balkan i dalje negdje “tamo daleko”. Ono što je očigledno jeste da je građanima sa ovih prostora dosta praznih evropskih obećanja, štapa i mrkve s kojima im se maše pred očima posljednjih 30 godina. Naravno, dio krivice, i to velike, na plećima je i domaćih političkih elita, koje do sada nisu gotovo ništa uradile kako bi se ovaj proces ubrzao. Jedini koji je u posljednje vrijeme nešto pokušao da uradi jeste predsjednik Savjeta ministara Zoran Tegeltija, tražeći od evropskih zvaničnika da se BiH bar dodjeli kandidatski status te tako pošalje jasna i nedvosmislena poruka građanima kako EU nije zaboravila ovaj region. Njegov apel je ostao bez konkretnog odgovora. I to je ono što brine.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.