(Ne)znanje učenika

Jedinica, dvije i sreća što je ipak riječ o prvom polugodištu, jer ima vremena da se isprave te ocjene do kraja školske godine - mišljenje je koje se provlači kroz klupe i koje se na kraju i obistini.

Nažalost, mnogi završe razred, ali i cijelo školovanje sa znanjem koje nije ni za te jedinice i priča se tu završava.

Nastavnicima i profesorima stignu nove generacije i rijetko ko se zapita da li je i koliko poražavajući podatak da više od 30 odsto učenika nije uspjelo da savlada gradivo u samo jednom polugodištu.

I tako u krug.

Svake godine ista priča i isti problemi.

U Republičkom pedagoškom zavodu Republike Srpske kažu da su izostajanje sa nastave, kampanjsko učenje, nezainteresovanost za određeni predmet ili gradivo, kao i zastarjeli nastavni metodi i preopterećenost nastavnim sadržajima najčešći uzroci zbog kojih učenici slabo uče.

To što su kampanjci ili bježe sa časova je njihova odluka i odgovornost, koja se veoma lako može ispraviti. Ali šta je sa zastarjelim nastavnim metodima?

Sa preopterećenim nastavnim sadržajima, koje se godinama primjenjuju i sa nastavnicima koji ne žele da se aktivnije uključe u nastavni proces? Kojima je tabla i kreda jedini način da se lekcija objasni i koji učenike tjeraju da uče besmislice i koještarije.

Jeste da se nedavno krenulo sa analizama nastavnih planova i programa, što je pohvalno, ali to je obiman posao, koji nosi ogromnu odgovornost i koji ne može tek tako da se završi za par mjeseci.

Svi učesnici u obrazovnom sistemu moraju da imaju jasnu viziju - i to od same djece, roditelja, pa do nastavnika i raznih stručnjaka, a ne da se stvari rade samo tek tako, po inerciji.

U suprotnom, mlade ćemo i dalje usmjeravati da budu poslušni i neinventivni, sa diplomama koje ničemu ne služe i sa znanjem koje nije potrebno nijednom tržištu rada.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.