(Ne)zastupljenost

Pitanje je, ipak, drugo: Može li se BiH pohvaliti ravnopravnom zastupljenošću među tim kadrovima? Teško.

Pregled nacionalne zastupljenosti među rukovodećim kadrom u institucijama BiH potvrdio je ono što brojni predstavnici Republike Srpske u zajedničkim organima uporno godinama ponavljaju, ali ih još niko, bar do sada, ne želi čuti.

Analiza Savjeta ministara stavila je pečat na ovu cijelu priču koja “lebdi” tu negdje iznad zajedničkih institucija.

Za institucije BiH vezuju se mnogobrojne priče. Ogromni troškovi, a mali rezultati. Obimna administracija, a mala efikasnost. A sada se ovom nizu uspjeha i epiteta priključila i nacionalna (ne)ravnopravnost.

U trci na 331 rukovodećoj poziciji u institucijama BiH ubjedljivo vode Bošnjaci i to sa 139 fotelja, dok su na drugom mjestu Srbi sa 104, dok Hrvatima pripadaju 83 fotelje.

Nekolicinu preostalih rukovodećih pozicija zauzeli su ostali i neopredijeljeni.

Takva kakva je BiH je odavno trebalo da ima zakon ili neki drugi pravni akt kojim se reguliše zapošljavanje u institucijama BiH.

Ali s obzirom na to da se zna da je u ovoj zemlji sve naopako i onako kako ne treba, onda ne čudi ni činjenica što zajedničke institucije uopšte ne treba da nose to određenje “zajedničke”. U njima je ponajmanje zajedničkog rada i ravnopravnog i ravnomjernog planiranja, unapređenja razvoja, uslova života svih stanovnika koji u BiH žive.

Podjela funkcija očigledno nikada nije bila pravedna, s obzirom na to da su Bošnjaci na dobitku. Toliko o konstitutivnosti naroda!

Ovakvo imenovanje na rukovodeće funkcije prema nacionalnoj strukturi nije regulisano nijednim zakonom, a sasvim je izvjesno da nikada neće ni biti, jer bi to značilo da bi se vođstvo u trci za fotelje moralo promijeniti, a to naravno ne žele oni koji bi onda morali da odu.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.