Nevrijeme

Ratni korijeni još su jaki u BiH. Na brojna pitanja još nije stavljena tačka i neće ni biti, jer ima onih koje ni vrijeme ne briše, ali...

Mnoge majke i očevi još tragaju za svojom djecom, djeca za roditeljima. Još je nepoznata sudbina više od 1.500 osoba koje su nestale tokom tih ratnih godina. Kojima je, tada, izgubljen svaki trag.

I koliko god puta to napisali, na to podsjetili, naglasili nije previše. Jer u pitanju su nečija djeca, nečiji roditelji i najmanje što možemo uraditi za njih u ovo mirno doba je pronaći ih, identifikovati, položiti u grob. Podariti im vječni mir, a porodicama mjesto na kojem će do smrti paliti svijeće, donositi cvijeće, moliti se za njih. Svako na svoj način.

Žrtava i zločina bilo je na svim stranama. Svako ko je krvnički i svirepo uprljao ruke treba da odgovora za svoja nedjela. Bez obzira na to bio on Srbin, Hrvat ili musliman, ali u tim postupcima, u pravosuđu, ne smije da bude dvostrukih aršina. Ili bolje rečeno, nije ih smjelo biti, jer smo svjedoci da su Srbi mahom krivci, a malo kada, gotovo nikada, žrtve i nestali.

Često se kaže “da će vrijeme pokazati”, ali ono u ovoj priči nije saveznik, posebno kada se radi o procesu traženja nestalih. Više je nevrijeme. Oluja koja “briše” one koji znaju, a ne žele da pričaju. Bilo zbog straha za sebe i najmilije ili iz inata, zlobe, mržnje.

BiH je propustila dosta godina. Previše vremena je prošlo dok se vrtimo u lavirintu stalnih napada i optužbi, dok važna i ozbiljna pitanja stoje i čekaju bolje sutra, koje je za neke, možda, već u neznanju i prošlo.

Porodice koje su u ratu ostale bez svojih najmilijih, a o kojima se ni danas ne zna ništa, imaju svo pravo ovog svijeta da saznaju šta im se dogodilo, da pronađu njihove posmrtne ostatke i polože ih u rake. Nadležni, oni koji su se prihvatili posla traženja nestalih, treba, bez ikakvih izgovora, da stalno rade na tome, jer njima je vrijeme nevrijeme.

Dosta kritika iz Srpske često stiže na račun Amora Mašovića, koji je od početka dio Instituta za nestala lica BiH. I s pravom.

Mora se jasno znati koje su nacionalnosti ljudi za kojima se traga. Mora se znato o kome je riječ u tim potragama, jer je to jedini put da budu izbjegnute sve moguće manipulacije i da se žrtve iz jednog naroda ne sahranjuju sa onima iz drugih da bi se popločao put do nečijeg zbira.

Porodice iz Republike Srpske imaju pravo na ljutnju i nezadovoljstvo. Jer njihove najmilije ponovo ubijaju pojedinci i grupe, koji im žele i to oduzeti. Tu njihovu jedinu i posljednju želju da pronađu najdraže. Taj lanac neodgovornosti i bezobrazluka mora biti što prije prekinut.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.