Nevolja za nevoljom
Ljeti suša i kilometarski požari, gdje u vatri gori sve osim kamena, a vatrogasci se bore da odbrane što se odbraniti može, zimi snijeg i smetovi, koji najčešće zarobe mjesta iznad hiljadu metara nadmorske visine, a s proljeća i u poznu jesen kiša i poplave koje ostave pustoš, a odnose i ljudske živote. Osim tog, zemljotresi su više puta zatresli tlo, posebno na jugu Srpske.
To su, u najkraćem, prirodne nepogode koje ne zaobilaze naš narod. Najaktuelnije su poplave, a hidrometeorološke prognoze nisu obećavajuće ni narednih dana. Ovo su vremenske (ne)prilike na koje ne možemo uticati, ali potrebno je tim problemima i opasnostima pristupiti ozbiljnije.
Ljudi su u panici, najviše u Potkozarju, gdje biseri prirode, Una i Sana nanesu veliku štetu, ali i uliju strah stanovnicima sjeverozapadnog dijela Srpske. Ljudski životi su najvažniji pa se u vremenu nepogoda zaboravlja kako živimo ili bolje rečeno preživljavamo.
I dok se već polako spušta zavjesa na ovu po mnogo čemu izazovnu godinu, gdje je inflacija “pojela” običnog čovjeka, za novu ćemo se morati dobro spremiti.
Inflacija će nastaviti da raste i u prvom dijelu naredne godine, prema riječima ekonomista, doduše, nešto usporenijim tempom.
Neizvjesnost je jedino sigurna i to sa mnogo aspekata. Bez pretjerivanja, ovo je godina za koju dobar dio nacije jedva čeka da se završi s nadom da će, možda, biti bolje. A hoće li niko ne zna, ali nada posljednja umire.
Porasla je potrošačka korpa, namirnice su otišle gore za 20 do 30 odsto minimalno, uz ostale probleme s kojim se suočavaju naši sugrađani.
Veliki procenat ljudi postavlja racionalno pitanje kada će plate biti veće, odnosno proporcionalne poskupljenjima. Takođe ove godine smo svjedočili podacima da su ljudi ogrev, ali i meso za svinjokolj, kupovali u ratama. Da li se svakodnevica pretvorila u rate, tačnije preživljavanje najbolje znaju penzioneri, koji kada plate režije i kupe lijekove, ostane im samo malo za hljeb i mlijeko. Poskupjele su obje ove namirnice i to vrtoglavo. Iz egzistencijalnih razloga dobar dio njih, a posebno onih koji su zanatlije, i krajem sedme, pa čak i u osmoj deceniji, radi, da bi zaradili neku marku i preživjeli.
Treba dočekati i predstojeće praznike, za čiju će trpezu biti izdvojena pozamašna svota novca. Mladi su posebna priča, najveći dio njih se odlučio za odlazak u inostranstvo, dok samo oni najvjerniji ostaju ovdje, jer smatraju da su “gorki tamo zalogaji hljeba, gdje svoga nema i gdje brata nije”. Jer, gdje je ljepše, bez obzira na sve nedostatke, poteškoće i probleme, nego ovdje. Da li je zaista?
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
