Neviđeni dokument

“Non pejper” o kome se toliko proteklih dana pričalo, polemisalo i zveckalo oružjem nije bio ništa drugo do obični komad papira “bez glave i repa”, bez pečata, potpisa i zaglavlja. Na sve to se zaboravilo i, po onoj narodnoj, svi su “nalegli na rudu”, a pogotovo oni koji su i u proteklih 20 i kusur godina ovakve i slične spinove koristili za podgrijavanje tenzija na Balkanu, ali i ostvarivanje nekih svojih suludih ciljeva. Sve neodoljivo podsjeća na matricu koju su već primjenjivale pojedine obavještajne službe, recidivi istih, ali i određeni centri moći koji na ovim prostorima sprovode svoje geopolitičke igre.

Vjerovatno se negdje i nekad iza zatvorenih vrata govorilo o budućnosti Balkana, ali sigurno ne onako kako je to pokušano da bude predstavljeno putem famoznog “non pejpera”.

Da bi se shvatilo odakle duva, dovoljno je pogledati kome je uopšte jedan ovakav fantomski dokument odgovarao. A to se iz samih reakcija najbolje može zaključiti. Ako se sve pažljivo analizira, prvo pitanje koje se neizbježno nameće jeste zašto su članovi Predsjedništva BiH Šefik Džaferović i Željko Komšić tek četrdesetak dana nakon sastanka sa slovenačkim predsjednikom odlučili da “progovore” o tome kako se u Evropi sve više priča o mirnom razlazu unutar BiH. Što su toliko čekali? Ono što još bode oči jeste da nakon što su odlučili da o tome ipak progovore, samo dan kasnije je objavljeno kako postoji izvjesni dokument koji govori o tome, a onda sutradan i sam njegov sadržaj. I nikom to nije bilo sumnjivo - taj “slučajni” slijed okolnosti. 

A šta je, u stvari, željelo da se postigne? Pa vjerovatno opet da se otvori priča o stvaranju nekakve “Velike Srbije”, te napravi dobra politička podloga, a pogotovo u dijelu međunarodne javnosti, za najavljene izmjene izbornog zakona, a koje bi trebalo da budu uvod i u izmjene Ustava BiH i stvaranje unitarne države. Pravljenje slike konstantne žrtve je nešto što je do sada palilo.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.