Nestali među nama
Mnoge majke još traže svoje sinove koje su posljednji put vidjele na kućnom pragu polovinom devedesetih godina prošlog vijeka. Mnoge su preminule, a nisu dočekale da makar dostojanstveno sahrane njihove posmrtne ostatke i imaju barem to mjesto da se pomole, zapale svijeću, polože cvijeće, dušu isplaču i olakšaju.
Za takvu, današnju sliku, gotovo tri decenije nakon što je stavljena tačka na posljednji rat pod ovim dijelom neba, poduža je lista razloga, a na vrhu je (ne)rad Instituta za nestala lica BiH i politika koja je imala i još u ovome ima umiješane prste.
Od kada je formiran taj institut i od kada je preuzeo zadatke komisija za traženje nestalih osoba, kritike se nižu iz dana u dan. Posebno sa adresa organizacija koje okupljaju porodice srpskih žrtava koje ne vjeruje da ima i danas osoba koje su spremne da još dublje pod zemlju guraju kosti, umjesto da ih traže, vade, identifikuju i podare im mir, kad im je život davno već uzet. Predstavnici srpskih porodica mahom upozoravaju i protestuju jer, kako tvrde, žele da svima otvore oči da bi vidjeli kako se ponižavaju žrtve, a onima koji znaju sve, a prave se da ne znaju, promijene razmišljanje jer ovako dalje ne može. Ne jer ne žele, već zbog nepobitne činjenice da je vrijeme to koje čini svoje, a ono se ne može zaustaviti.
Previše vremena žrtve iznova ponižavaju, bilo ćutanjem o lokacijama na kojima se nalaze njihova tijela ili ignorisanjem svega što znaju o danima u kojima se to sve dešavalo. Svjedoka je sve manje. I živih i onih koji još o tome žele da pričaju. I sve se čini da su to pojedinci jedva dočekali. Da je to od početka bio njihov cilj. Da dani, mjeseci i godine prolaze, a da se ništa ne radi da bi i dosanjali san da što manje nestalih bude pronađeno jer, kako se to stalno i ponavlja, ako nema tijela, nema ni zločina.
Za takvo ponašanje i takve ciljeve nema adekvatne riječi. Nedopustivo i prestrašno su blage da se opiše šta se takvim postupcima radi i živim i mrtvim ljudima, ali tako mnogi preživljavaju godinama. I žive za jedno, a to je da njihovi najmiliji budu pronađeni i sahranjeni kako dolikuje.
Iz Instituta za nestala lica BiH je prije nekoliko dana odjeknula poruka, odnosno apel svima koji znaju nešto o grobnicama da o tome progovore i da se više ne ćuti jer nema vremena. Srpska strana je to, nakon svega što je preživjela i proživljava u procesu traženja nestalih, ocijenila kao novo bacanje prašine u oči porodicama žrtava. S pravom, ako se vidi sve što su do sada pregurali, upozoravali, kumili i molili.
Zadatak svih kojima je povjeren posao traženja nestalih i identifikacije je da budu svjesni težine obaveze koja im je data u ruke. Malverzacija ne smije biti, a to što ih je, po svemu sudeći, bilo do sada, neka im ide na dušu jer savjesti nemaju.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
