(Ne)rad tužilaštava

Iako (ne)radnici u pravosuđu takve navode kategorično odbacuju, ističući da "postižu dobre rezultate, s obzirom na to u kakvim uslovima rade", podaci pokazuju suprotno.

Jer iz tih podataka (koji su vidljivi svakog mjeseca, dva, pola godine, godinu...) ne može se ništa drugo zaključiti osim ocjena iznesenih na početku.

Više od dva miliona predmeta, koji čekaju na rješavanje po ladicama sudova, sasvim sigurno nisu broj zbog kojeg bi se sudije mogle nazvati efikasnim, a ni tužioci se ne mogu pohvaliti radnom disciplinom u vrijeme kada im se zastarjelost krivičnog gonjenja godišnje povećava za čak 90 procenata. Tužioci za to nemaju opravdanja, barem ne iznesenog u zvaničnim dokumentima. Oni samo pobroje predmete, prijave, istrage, optužnice... i sve to lijepo poredaju u tabele, bez objašnjenja. Sramotno i poražavajuće za cijeli sistem.

Te tabele može da čita ko god hoće i da vidi iz njih šta god hoće, dok tužioci za rezultate prikazane u njima nemaju ama baš nikakvu odgovornost. Tako mnogi predmeti zastarijevaju (slučajno ili namjerno), tim se pitanjem niko ne bavi, a kriminalci bivaju oslobođeni odgovornosti.

Dio kriminalaca, opet, ne odgovara za svoja djela, jer su tužioci veoma često raspoloženi i za sklapanje sporazuma o priznanju krivice, koji najčešće za rezultat imaju uslovne kazne. Da je to i te kakva premija za kriminalce, ne treba ni govoriti. Tako je malo onih koje sustigne pravda i koji, zaista, bivaju optuženi i odgovaraju za krivična djela koja su počinili.

U svemu tome u tužilaštvima ne vide ništa sporno, a kada im se prigovori za pare poreskih obveznika, koje troše zarad nikakvih rezultata, optužuju za uplitanje u nezavisnost pravosuđa.

A koliko je, zaista, pravosuđe nezavisno, pitanje je koje se postavlja svakodnevno. Dok se finansijske kartice sudija i tužilaca kriju, malo ko od naroda će imati povjerenje u njih, a kamoli u pravdu koju oni izriču.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.