Nepromišljene izjave
Dvostruko ubistvo odjeknulo je u bajramskoj noći u Trnopolju, a nedugo nakon prvih sunčevih zraka uslijedile su reakcije.
"Prema prvim indicijama, zločin su izvršile osobe srpske nacionalnosti" - saopštio je potpredsjednik parlamenta RS Ramiz Salkić reagujući na ubistvo bošnjačkih povratnika u ovom mjestu Muharema Balića i Almira Redžića.
To je, izgleda, bilo najlakše za reći. Krajnje nepromišljeno, a možda sa namjerom. Ko zna. Izjave ovog tipa nizale su se jedna za drugom, dok je policija radila svoj posao na terenu - dok su tražili iz čije je ruke ispaljeno više hitaca u nastradale, bez obzira na to koje su nacionalnosti.
Ispostavilo se da ih je usmrtila ruka čovjeka koji je blizak sa vehabijama, a ne sa "srpskom nacionalnošću". I šta sada?
U najmanju ruku bošnjački političari koji su onako "na prvu", nepromišljeno, izletjeli u javnost sa izjavama da su vjerovatno tamo neki Srbi pokvarili prazničko slavlje, posijali strah u kostima povratnika i da Bošnjaci ne mogu da budu sigurni dok se nalaze na teritoriji Srpske, trebalo bi da se postide svojih riječi i da izađu pred javnost i izvine se.
U ovoj zemlji svi bi trebalo da budu svjesni da su nacionalne strasti još uzburkane i da se sve kockice još nisu posložile. Ovakve izjave bošnjačkih predstavnika sigurno nisu dio koji nedostaje - one mogu samo da postignu kontraefekat o kome ne treba ni pomišljati. Ni na trenutak.
Teške i bolne slike sa početka devedesetih i dalje su tu među ljudima i koliko god da se nadležni i svi ostali trudili da se stavi tačka na "i", neće se zaboraviti i to je jedan od razloga zbog kojeg se ne treba ići na prvu i namjerno širiti strah kao i mržnju. Posebno u ovakvim osjetljivim situacijama.
Izvinjenje bi dobro došlo, ali kako stvari stoje izgleda da će se na to dugo čekati. Umjesto da budu ljudi i makar, ako ništa ponove prvo što su rekli, ali dodaju da priča ima drugi kraj, oni okreću novi list i traže neke nove primjere, kao i neka stara ubistva koja još nisu rasvijetljena.
Tragični događaj je grubo ispolitizovan, umjesto da se pruži podrška porodicama nesrećno postradalih da premoste teške dane bilo je lakše optužiti bez dokaza.
Od potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma iduće godine navršiće se dvije decenije, a iskre sa početka devedesetih još ponekad, nažalost, "zasvijetle". Iza svega je ostao gorak ukus koji će dugo biti tu i opominjati da se ovako nešto ne treba ponoviti.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
