Nepremostivi jaz
Posmatrajući tržište nekretnina u Srpskoj i BiH ne stiče se utisak da građani nemaju novca. Naprotiv, čini se da ga imaju i to mnogo.
Tome u prilog svjedoči činjenica da je jedan kupac u ovoj godini, kada inflacija divlja unedogled, platio stan na Jahorini 548.000 maraka. A taj slučaj nije čak ni izolovan, budući da je neko za kuću u Bijeljini iskeširao pola miliona maraka. Na osnovu tih primjera reklo bi se da u džepovima građana uopšte nema krize.
Toj tvrdnji u prilog ide i činjenica da je vrijednost prometovanih kuća, stanova, zemljišta i drugih nepokretnosti u prvih šest mjeseci ove godine dostigla 307,73 miliona KM. Ti podaci pokazuju da stanje na tržištu nekretnina poprilično dobro kotira te da novca za investiranje ima na stotine građana, a ne nekolicina bogatih pojedinaca.
Iako se od početka sukoba u Ukrajini na sve strane kuka zbog divljanja cijena, prodaja kuća i stanova nije stala, a neće ni stati, ako je suditi po izjavama agenata za nekretnine, koji tvrde da je potražnja na zavidnom nivou. Samo u Banjaluci trenutno grade na desetine stambenih zgrada, a završen stan gotovo je nemoguće kupiti, jer se svi razgrabe čim budu izliveni temelji. Tako je i u Istočnom Sarajevu, Trebinju, Bijeljini. I ne bi to bilo čudo da cijena kvadrata u gradu na Vrbasu košta 2.000 maraka, koliko bi bilo realno, s obzirom na plate građana, veličinu grada i potencijal koji nudi. Međutim, najjeftiniji kvadrat u Banjaluci u novoj gradnji košta 2.600 maraka, dok najskuplji dostiže cijenu od čak 4.600 KM. Prosta matematička računica pokazuje da stan od 40 kvadrata košta više od 180.000 maraka i pitanje je ko je spreman dati toliko novca za mali stambeni prostor, koji je dovoljan tek za pojedinca. Još je bolje pitanje ko ima toliko novca kada su svima puna usta krize i kukanja kako jedva spajaju kraj sa krajem.
Čak i kada se uzme u obzir da dobar dio tih nekretnina kupuju naši ljudi iz dijaspore, da dio pazare oni koji su naplatili staru deviznu štednju ili oni koji su dobili nasljedstvo, jasno je da njih nema u tolikom broju u kolikom se grade i kupuju nekretnine u Srpskoj.
Oni koji kupuju te nekretnine zasigurno ne izdvajaju posljednji novac za njihovu kupovinu, a da se u velikoj mjeri ne zadužuju kod banaka tvrde i investitori i agenti nekretninama.
S druge strane na ulicama gradova svakodnevno se mogu vidjeti ljudi koji kopaju po kontejnerima da bi pronašli nešto što će im pomoći da prežive još jedan dan. Jaz između bogatih i siromašnih oduvijek je bio nepremostiv, a čini se da je danas to naročito izraženo. Dok jedni nemaju hljeba drugi kupuju nekretnine milionske vrijednosti, životna nepravda kojoj se ne nazire kraj.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
