(Ne)odgovornost
Virus korona već četiri puna mjeseca ne posustaje širom Srpske. Taman kada smo pomislili da će ljeto, sunce i visoke temperature ščepati virus, on je, izgleda, ščepao nas.
U martu i aprilu, kada je borba protiv sićušnog, ali smrtonosnog neprijatelja bila u punom jeku, građani Republike Srpske bili su disciplinovani gotovo poput Kineza. Na ulici je bilo nemoguće sresti nekoga bez maske i rukavica, pred marketima su svi strpljivo čekali, udaljeni jedni od drugih dva metra. Niko nije postavljao pitanje kako i zašto. Propisane mjere su se poštovale, gotovo bez izuzetaka.
I to je sigurno bio razlog zašto je Srpska iz tog perioda izašla kao pobjednik nad nepoznatim virusom. Nijednog trenutka ljekari nisu bili prinuđeni da biraju koga će staviti na respirator, a koga ne. Za sve je bilo mjesta, pomoć su dobili svi kojima je bila potrebna. Heroji u bijelim mantilima radili su danonoćno kako bi svaki život bio spasen. Radovali su se svakom pacijentu koji oporavljen napušta zdravstvenu ustanovu i poput najbliže porodice žalili za onima koji su, nažalost, izgubili tu bitku.
A onda je sve ponovo krenulo nizbrdo. Neodgovornost pojedinaca koji ne mare ni za sebe ni za svoje bližnje dovela nas je u situaciju da i sada na dnevnom nivou imamo gotovo identičan broj zaraženih kao na početku epidemije, pa čak i više nego tokom marta i aprila.
Taman kada su pomislili da mogu da predahnu, ljekari i medicinsko osoblje našli su se u središtu borbe koja očigledno nikada nije ni prestala. Na izmaku snaga svakodnevno apeluju na pojedince da stanu, da misle na sebe i svoje bližnje, ako ni o čemu drugom ne razmišljaju. Ulice su prepune, ugostiteljski objekti takođe, u markete ulazi ko kako hoće. Uprkos tome što na ulazu u svim tim objektima i dalje stoje sredstva za dezinfekciju, na prste jedne ruke mogu se izbrojati oni koji dezinfikuju ruke na ulazu, a počesto ulaze i bez maske na licu iako je i dalje obavezna u zatvorenom prostoru.
Zar je toliko teško voditi računa o sebi i svojim najmilijima? Zar je moguće da smo tri mjeseca bili zatvoreni uzalud, da su sve pobjede izvojevane u proteklom periodu pale u vodu? Zar svaki pojedinac želi lično da se uvjeri da virus ne bira i da sutra svako može da završi na respiratoru?
Krajnje je vrijeme da se građani dozovu pameti i prestanu biti najhrabriji i najpametniji na društvenim mrežama, ljekari iznad ljekara i da poslušaju savjete onih koji mjesecima već smrti gledaju u oči dok zaražene priključuju na respiratore. Svako od nas mogao bi sutra biti taj neko, nastavimo li biti neodgovorni. +++
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
