Nemogući konkurs
Profesor emeritus Nenad Kecmanović možda nije bio ni svjestan koliko je tačan i precizan naslov njegove knjige o BiH “Nemoguća država”, ali to se potvrđivalo skoro svakodnevno od objavljivanja knjige 2007. godine. Svaki od protekla 365 dana od prošlogodišnjih opštih izbora iznjedrio je novu potvrdu teze o nemogućoj državi, a paradoks je što su tu tezu najčešće potvrđivali oni kojima su puna usta BiH i brige o BiH.
Jedan od najsvježijih primjera je ignorisanje zaključaka Savjeta ministara BiH donesenih na sjednici održanoj 5. avgusta i neraspisivanje konkursa za izbor direktora agencija i institucija na nivou BiH čijim direktorima do kraja ove godine ističu mandati.
Ruku na srce, neće nikoga previše zaboljeti glava zbog toga, posebno ako se zna da je Agencija za državnu službu BiH svega desetak dana prije pomenute sjednice Savjeta ministara predložila da se direktorima povjeri novi četvorogodišnji mandat bez raspisivanja konkursa. Neće dakle nikome pasti kruna s glave zbog neblagovremenog raspisivanja, odnosno neraspisivanja konkursa za direktore u Agenciji za statistiku, Agenciji za nadzor nad tržištem i Agenciji za promociju stranih ulaganja BiH, ali to ne znači da treba ćutati na nepravilnosti, tj. na kršenje procedura i ignorisanje zakonskih obaveza od strane onih koji primaju masne plate, a ponašaju se po principu “ala volim ovaj režim...”
Dodatni paradoks u cijeloj priči su mogući motivi onih kojima su puna usta BiH, a koji se ponašaju na opisani način i krše zakone zemlje u koju se zaklinju. A mogući motivi su želja da se okonča politička kriza u vezi sa sprovođenjem izbornih rezultata i formiranjem vlasti na nivou BiH koja bi imala puni legitimitet.
Drugim riječima, biće da je u najvećoj bošnjačkoj stranci, kao i među njihovim stranim mentorima sazrela svijest da vlast mora da se formira na osnovu rezultata posljednjih izbora zato što je to naprosto narodna volja. (Opozicione tvrdnje o izbornoj krađi nemaju mnogo smisla iz prostog razloga što je izborni zakon važio isto za njih, kao i za pobjednike izbora, pa optužbe padaju u vodu, jer sve što stavljaju na teret pobjedničkim strankama bilo je omogućeno njima. Kratko-jasno.)
Ali da se vratimo na suštinu, odnosno na motive neraspisivanja konkursa koji se, da budemo precizniji, kriju u tome da su u SDA konačno shvatili da novi Savjet ministara naprosto nije moguć bez SNSD-a, a da bi sprovođenje konkursa i očekivani izbor i ostanak kadrova SDS-a i PDP-a u direktorskim foteljama samo dodatno produbio krizu i potpuno zaključao vrata za pregovore novoj vlasti na nivou “nemoguće države”.
Bilo bi zaista dobro ako su to motivi i ako se zbog toga ne raspisuju konkursi, pogotovo što uskoro ističe mandat i direktoru OBA BiH.
A on se bira bez konkursa. A kako stvari stoje i bez diplome. I zato je emeritus Kecmanović potpuno u pravu.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
