Nemaština tjera iz klupe
Desetine djevojčica i dječaka u Republici Srpskoj iz godine u godinu napuste srednjoškolske klupe prije nego diplomu uzmu u ruke. Osim jedinica u dnevniku, razlog je najčešće teška materijalna situacija u kojoj se nalaze oni i njihove porodice.
Statistika pokazuje da je u školskoj 2019/2020. godini srednju školu u Srpskoj napustilo 157 srednjoškolaca, 57 djevojčica i 100 dječaka. Poražavajuća je činjenica da tinejdžeri odustaju od obrazovanja, budućeg poziva, pa na kraju i od samih sebe zato što imaju jedinice iz nekih predmeta. Jedinica ne može i ne smije biti razlog.
O tome bi trebalo da razmisle roditelji, profesori, psiholozi. U kakvom to društvu živimo kada nekoliko jedinica određuje sudbinu mladog čovjeka. Ne postoji lekcija koja se ne može savladati uz veće ili manje napore, a sa druge strane ni profesori ne bi smjeli da budu do te mjere strogi da ne pomognu učeniku da zajedno dođu do kakvog takvog znanja neophodnog za prolaznu ocjenu. Odlikaši ne mogu i ne treba da budu svi, ali za dvojku uvijek može da se nauči.
Još veći poraz za cijelo društvo jeste činjenica da veliki broj srednjoškolaca, mahom mladića, školovanje napušta da bi zarađivali za koru hljeba. Mnoge porodice, nažalost, nemaju ni ono osnovno za život, a za jednog đaka osim udžbenika i školskog pribora potrebna je i garderoba, obuća, džeparac i još mnogo toga.
Da li se iko od onih koji olako prihvate činjenicu da tinejdžeri prije nego su postali punoljetni odlaze iz školske klupe zapita šta će sutra biti s tim mladićima i djevojkama? Iz siromaštva hrle u još veće siromaštvo, jer od čega će sutra da hrane svoje porodice, bez škole, bez zanimanja?
Poslovi koje rade su možda privremeno kakvo takvo rješenje, ali šta onda kada dobiju svoju porodicu, djecu? Kakva je sudbina i njihova i njihovih potomaka?
Sve su to pitanja o kojima bi trebalo da razmisli cijelo društvo. Svaki poremećaj tokom odrastanja, pa tako i napuštanje škole ostavlja trajne posljedice na razvoj ličnosti.
Sve to trebalo bi da upali alarm kod svih nas, da ne okrećemo glavu na drugu stranu u stilu "Ne tiče me se". I te kako se tiče svih, jer su nam i ovako škole prazne, prvačića je sve manje, bijela kuga i migracije uzimaju danak.
Budemo li olako odustajali i okretali glavu od problema i onih kojima su pomoć, podrška i razumijevanje potrebni ovu zemlju čeka tužna sudbina.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
