Nemarnost
Tragedija u kojoj je nastradalo 14 ljudi, među kojima i dvije djevojčice, zavila je Novi Sad u crno.
Život je stao u djeliću sekunde, ispod nadstrešnice kojoj je osnovna namjena, po logici, da se pod nju skrijemo od nevremena, da nas zaštiti dok čekamo vozove, dočekujemo i ispraćamo voljene. Umjesto zaštite postala je ubica.
One koji su kobnog dana čekali svoj red vožnje zauvijek je poslala na neko bolje mjesto. Definitivno bolje od ovog svijeta u kome se svemu pristupa površno, u kome nas liječe ljekari sa kupljenim diplomama, u kome zgrade i mostove grade inženjeri sa sumnjivim diplomama, u kome se sve shvata olako i u kome nikoga nije sramota da se prihvati neke funkcije, makar o onome što bi trebalo da radi ne znao ništa.
Danima nakon tragedije i dalje se ne zna ko je odgovoran, a neko sigurno jeste. Niko ne preuzima odgovornost, niko se ne odriče funkcije, niko ne daje odgovore porodicama koje sahranjuju najmilije. I dalje se vrtimo ukrug baveći se pričama da li je nadstrešnica rekonstruisana ili nije.
I ako jeste, urađeno je traljavo.
Ako nije, a svi tvrde da nije, to je još gore. Kako je moguće da niko živ ne pomisli da pogleda i pregleda u kakvom je stanju nešto što je izgrađeno prije šest decenija. Postoje li neki, ikakvi propisi u građevinskoj struci koji obavezuju firme da vrše kontrolu javnih objekata? Postoji li barem mrvica moralne odgovornosti da, ako već nešto tu čeprkate i radite, bacite oko i na nadstrešnicu da vidite ima li nekih promjena, je li sajle pojela rđa, da li se konstrukcija iskrivila, ulegla, šta god... Sve i da je izgrađena na najkvalitetniji mogući način, od najboljeg materijala, šest godina je mnogo, a kamoli šest decenija. Ništa ne traje vječno, pa ni željezo i beton, što se u ovom slučaju i pokazalo.
Olako i površno prelaženje preko ove i sličnih situacija je ono što je najžalosnije u svemu, a vlastima na cijelom Balkanu je to u krvi. Ovu, kao i nesreće prije nje, pamtiće samo oni koji su u njima izgubili djecu, brata ili sestru, majku... Možda će neki ministar biti pušten niz vodu, jer neko će morati biti žrtveni jarac da javnost bude zadovoljna, možda direktor nekog preduzeća ostane bez fotelje i to je sve. U prevodu, tresla se gora, rodio se miš.
Nemarni smo i neodgovorni i prema sebi i prema svojoj djeci jer dopuštamo da obična banalnost izazove tragediju. A sigurno je mogla biti spriječena samo da se poslovi ne otaljavaju.
Sve do neke nove nesreće, sve do nekog novog crnog bilansa, pa ćemo sve iz početka jer, što neko jednom reče, svi smo mi ispod neke nadstrešnice.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
