Nemarni ratari
Poljoprivrednici iz Srpske godinama ne uspijevaju stati na zelenu granu, a za takvu situaciju brojni su razlozi. Počevši od vremenskih neprilika, koje ne idu naruku proizvođačima, do prekomjernog uvoza, nelojalne konkurencije, ali i izostanka zaštite domaće proizvodnje.
Krivicu za takvo stanje jednim dijelom snose i sami poljoprivrednici jer godinama izbjegavaju da osiguraju svoje usjeve, voćnjake, vinograde i stoku.
Grad, mraz i suša prethodnih godina uveliko su im pomrsili račune i desetkovali proizvodnju. Međutim, to, izgleda, nije bilo dovoljno da se domaći proizvođači osvijeste s obzirom na to da je ove godine na adresu Agencije za agrarna plaćanja RS stiglo svega deset zahtjeva za subvencionisanje polise osiguranja. Ništa bolja situacija nije bila ni ranijih godina s obzirom na to da je resorno ministarstvo subvencije isplatilo za oko 150 poljoprivrednika, iako pravo na tu premiju ostvaruje njih nekoliko desetina hiljada.
Stiče se utisak da se najveći broj poljoprivrednika koji voće, povrće i žitarice proizvode pod vedrim nebom uzda u Boga i protivgradnu zaštitu s obzirom na to da im prinosi na otvorenom direktno zavise od ćudi prirode.
Strijelci Protivgradne preventive RS su im prije nekoliko dana uspješno odbranili ljetinu jer su oblake izrešetali sa 111 raketa. Da su kojim slučajem strijelci imali zabranu za ispaljivanje protivgradnih raketa, što se vrlo često desi zbog zakazanih letova aviona, domaći proizvođači bi se proveli kao bos po trnju. Da je grad veličine teniske loptice, koji je u subotu zahvatio Hrvatsku, pogodio i područje Srpske, domaćim proizvođačima bi jedino preostalo da sabiraju štetu. I to štetu koja bi išla samo na njihov račun s obzirom na to da im proizvodnja nije osigurana.
Na njihovu svijest o značaju polise osiguranja, koja pruža sigurnost i neutrališe rizike u proizvodnji, nije uticala ni relativno visoka premija od čak 50 odsto za subvencionisanje, koje je resorno ministarstvo uvelo još 2016. godine.
Šta je razlog za slabu zainteresovanost nije jasno. Jedan od mogućih je da su premije preskupe za naše seljake, ali i da nemaju povjerenja u osiguravajuća društva. Tu su i strah od bojazni da im nastala šteta neće biti isplaćena u punom iznosu i da će ih izigrati prodavci osiguranja, koji je, izgleda, veći od rizika.
Osiguravajuća društva treba da nađu način da izgrade povjerenja kod seljaka, ali i da smanje cijenu tarifa. Ratari moraju da shvate da država ne može intervenisati i nadoknaditi im ogromnu štetu u onoj mjeri u kojoj ih izazovu prirodne nepogode. Ako se sami ne budu odgovorno odnosili prema svom radu, to zasigurno za njih neće učiniti ni država.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
