Nema nazad
BiH se, ni nakon četvrt vijeka od okončanja ratnog sukoba, nije oslobodila svih duhova iz krvave prošlosti, a veliku krivicu za to imaju politika i pravosuđe jer u ladicama, i dan-danas, prašinu skuplja nedopustivo mnogo predmeta u kojima se mnogi terete za ratne zločine.
Revidirana strategija za rad na predmetima ratnih zločina je konačno, i to nakon dvogodišnje blokade, dobila zeleno svjetlo Savjeta ministara, a time je, iako bi to trebalo da se podrazumijeva i bez tog dokumenta, dat jak vjetar u leđa i obaveza nadležnima u pravosuđu da uzmu čekić u ruke i da, po slovu prava, donesu pravdu na mnoge pragove.
A mnogi to čekaju neopravdano dugo.
Rat je bio. I to se ne može, nažalost, izbrisati, a to najbolje znaju oni koji oplakuju i koji će dok su živi tugovati za najmilijima, koje su posljednji put vidjeli kada su ih pratili upravo sa kućnog praga, sa zebnjom, ali i nadom da će im se vratiti sa ratišta. Previše njih je, i to sa svih strana, jer rat je rat, tog nekog datuma posljednji put pogledalo u dom i otišlo zauvijek.
Zločina i žrtava je bilo na svim stranama, ali isto mora da bude pravde za sve. Žrtva je, na kraju, samo žrtva, ali ne smije da ostane broj bez pravde i zato je razumljivo istrajavanje srpskih porodica da takvo stanje ne smije ostati jer se, na osnovu svega, opravdano sumnja da postoji selekcija. Da su srpske žrtve posljednje na listi za sticanje pravde, a srpski vojnici i njihovi rukovodioci prvi kada se dijele kazne.
BiH je u proteklim godinama izgubila mnogo, previše zbog pravosuđa koje zbog ponašanja čak i ne zaslužuje da se tako zove. Predmeti su gurani pod tepih, a strategije za bolji napredak u ladice. I još pod ključ.
Takav odnos i ponašanje dijela pravosuđa, uz stalne političke varnice, uveliko su doprinijeli tome da je nepovjerenje među narodima preveliko i da će taj procjep teško da zacijeli.
Jer, osim zločina, možda i jače boli nekažnjeni zločin. A takvih je mnogo, mnogo na ovom našem malom podneblju, koje je preživjelo pakao početkom devedesetih godina.
Ipak, usvajanjem Revidirane strategije za rad na predmetima koji se tiču ratnih zločina data je nova šansa, ali svi moraju biti svjesni da je ovo i posljednja prilika da se stvari vrate na put pravde i šansa koja ne smije da bude prokockana jer vrijeme uzima svoj danak.
Ako su nam svima zaista pravda, suživot i bolje sutra ciljevi i vodilje, ovaj akt ne smije da bude samo jedan od ispunjenih zadataka na putu BiH ka EU.
Sa ovim se ne smije igrati, posebno jer se u proteklim godina previše na ovom polju zaigralo, a vrijeme teče.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
