Nema nam spasa
Masakr počinjen u Gradačcu, koji je prenošen uživo na društvenim mrežama, uzdrmao je cijeli region, a mnogi su i dalje u strahu i sa velikim uputnikom iznad glave.
Situaciju koja je sama po sebi teška dodatno usložnjava činjenica da je zastrašujući snimak ubistva supruge kružio društvenim mrežama, koje ne prepoznaju starosnu granicu tako da im sve generacije imaju konstantan, nekontrolisan pristup.
Pogledalo ga je ko zna koliko djece, mislim na onu uzrasta od deset do 15 godina, koji i dalje međusobno prepričavaju situaciju. Da ne spominjem njihove komentare koji su, malo je reći, još jeziviji od svega ovog što se dogodilo.
Jedan od primjera je jedanaestogodišnjak iz komšiluka koji se, dok na tu temu sa zgražavanjem razgovaraju odrasle osobe, pazeći da on ne čuje, ubacuje u razgovor i ispravlja ih da to što se desilo nije bilo u Goraždu, kako je neko rekao, nego tamo u Gradačcu.
Na pitanje od kuda tebi to, kako znaš šta se uopšte i gdje desilo, on odgovara: “Gledao sam to još jutros na 'Instagramu' i još nekim portalima sa Anom, Majom, Mihajlom i Sanjom”.
To znači da su djeca iz komšiluka, kao i mnoga druga, takoreći, iz minuta u minut pratila šta se dešava i njihova glavna preokupacija taj dan bio je masakr u Gradačcu.
Ljudi, da li je to realno da jedanaestogodišnjacima, ali i onim malo starijima to uopšte bude tema razgovora. Pitam se kuda ide ovaj svijet jer je iz dana u dan situacija gotovo sve gora i teža. Tonemo sve dublje i dublje, nema nam spasa.
To nam je samo jedan od dokaza da su djeca sve više pod uticajem interneta i društvenih mreža koji po njihov psihološki razvoj imaju loš uticaj i daju im loš primjer, koji će danas-sutra, neko od njih, gluvo bilo, slijediti.
Kad bismo svi uzeli telefone svoje djece i samo na nekoliko minuta zavirili, pitaj boga koliko bi nas pročitalo zabrinjavajuće poruke na viberu ili bi se i sami uvjerili da naše mirno i pristojno dijete ne gugla samo neki edukativni sadržaj nego i neke zastrašujuće događaje, kao što su posljednji iz Gradačca, ali i onaj iz beogradske škole “Vladislav Ribnikar”.
Sadržaj koji često dobijemo na viber od tetke, babe ili kume u smislu “ako ovu poruku pošalješ na 20 adresa, ako prekineš lanac, čeka te deset godina nesreće”, iz nekog razloga, iako je besmislen, malo ko ignoriše. Postavlja se pitanje kako na takve i slične poruke da reaguju djeca koja još ne znaju ni da rasuđuju kako treba.
I ko zna šta se sve još dešava među djecom koja telefone ne ispuštaju iz ruke, a da roditelje pri tome nemaju pojma, dok se nešto, nažalost, ne desi.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
