Nema krize

U Banjaluci se trenutno gradi najmanje desetak zgrada u kojima je većina stanova prodata i prije nego što su neimari završili zidanje objekata.  

Masovno iseljavanje, odliv stručnih radnika i sve manji broj upisanih studenata nije smanjio potražnju za stanovima u glavnom gradu Srpske. Štaviše, agenti u trgovini nekretninama tvrde da je potražnja posljednjih mjeseci značajno skočila.

Velika potražnja za stanovima podstakla je investitore da cijene podignu u nebo, pa je tako u pojedinim dijelovima grada na Vrbasu cijena kvadrata dostigla i do 3.000 KM.  

Ako visoke cijene ne smetaju kupcima, to znači da buđelari našeg stanovništva ipak nisu toliko prazni kako se misli i priča?

Tome u prilog ide činjenica da je jedan kupac ove godine u Banjaluci za kupovinu kuće od 100 kvadrata iskeširao čak pola miliona KM.

Finansijski problemi nisu mučili ni Banjalučanina koji je penthaus od 130 kvadrata platio 342.316 maraka, kao ni brojne druge građana koji su za stanove i kuće iskeširali stotine hiljada KM. 

Vrijednost prodatih nepokretnosti u prvom polugodištu ove godine u Srpskoj je premašila 186 miliona KM, što je poprilično velika brojka.

Posebno je zanimljivo to što trgovci nekretninama tvrde da stanove i kuće kupci mahom plaćaju gotovinom, a ne kreditnim aranžmanima banaka.  

Postavlja se pitanje ko kupuje tolike nekretnine kada su svima puna usta krize i kukanja da jedva spajaju kraj sa krajem.

Čak i ako se uzme u obzir da dobar dio tih nekretnina kupe naši ljudi iz dijaspore, da dio pazare oni koji su naplatili staru deviznu štednju ili oni koji su dobili nasljedstvo, jasno je da njih nema u tolikom broju u kolikom se grade i kupuju nekretnine u Srpskoj. 

Oni koji kupuju te nekretnine zasigurno ne izdvajaju posljednji novac za njihovu kupovinu, a da se u velikoj mjeri ne zadužuju kod banaka tvrde i investitori i agenti u trgovini nekretninama.

Da krize nije na onom nivou na kojem se priča jasno je i po punim baštama ugostiteljskih objekata, po novim automobilima koji krstare domaćim drumovima, po punim tržnim centrima, ali i frizerskim i kozmetičkim salonima u kojima termin treba rezervisati danima unaprijed. 

Novca ima i za putovanja, bar ako je suditi po društvenim mrežama, gdje svakodnevno iskaču stotinu slika naših građana koji uživaju na pješčanim plažama Grčke, Turske, Egipta... 

I odlično što je tako. Dobro je da se nekretnine, kao i sva druga roba, prodaju, da imamo novca i za odmor i uživanje. Smeta mi samo licemjerje mnogi koji na sav glas kukaju da ih “pojede” recesija, da nikada nije bilo teže, da su najteža vremena došla. 

Ovo se, naravno, ne odnosi na armiju onih koji su na biroima za zapošljavanje. Oni imaju puno pravo da se žale.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.