Nekvalifikovani

Ali još šokantnija je činjenica da ogroman broj tih neobrazovanih lica, iako su im mogućnosti da u Srpskoj dođu do posla skoro nikakve, odbijaju poslove poput kopanja, rada na građevini, sječe drva, čuvanja stoke.  

Taj podatak, sigurno je, više iznenađuje nego informacije koje se povremeno pojavljuju u medijima o tome da se neki profesor, inženjer, ljekar prihvatio posla čobanina ili sječe šume.

Ti ljudi bez zanimanja koji su prijavljeni na biroima za zapošljavanje teret su i društvu i sebi ali, s obzirom na to da odbijaju i fizičke poslove koji im se povremeno nude, sigurno da su veći balast državi nego sebi samima.

Šta, u takvoj situaciji, mogu da učine oni, a šta država?

Prvo, hitno bi trebalo da se radi na njihovoj prekvalifikaciji odnosno dokvalifikaciji kako bi na tržištu rada postali konkurentni.

To ne bi trebalo da bude veliki problem jer oni neće biti prekvalifikovani u, recimo, programere, inženjere informatike, elektronike i telekomunikacija, već u zanimanja zidara, obućara, šivača, varioca koja su isto toliko tražena.

Do tada, i do nalaženja stalnog zaposlenja, njima jedino preostaje dobro poznato "snalaženje".

Može se pretpostaviti da velik broj takvih radi "na crno", od povremenih sezonskih poslova do odlaska na privremeni rad u inostranstvo.

To jesu privremena i ne baš poželjna rješenja, ali su prinudna zbog činjenice da je tržište rada u Srpskoj prebukirano čak i visokoobrazovanim kadrovima koji veoma teško dolaze do posla.

Nekvalifikovana radna snaga tržištu je sve manje potrebna tako da je neminovnost da oni na birou, čekajući posao koji neće doći, provedu godine, decenije.   

Ali ti "radnici" bez zanimanja i obrazovanja ipak treba da se prekvalifikuju radi dolazećeg vremena, budućnosti koja će, treba vjerovati, i u tom segmentu biti svjetlija.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.