Nekažnjeni zločini

Vedrana Kulaga Simić

Maj 1992. Tuzla. Kolona. Povlačenje. A zatim pucanj, drugi, treći i na kraju vatra koja je progutala dio kolone vojnika JNA koji su vjerovali da će data riječ o mirnom povlačenju iz tamošnje kasarne biti ispoštovana.

Još jedna godina u nizu. Još jedna godišnjica. Ponovo ista poruka - žrtve ne smiju da budu zaboravljene, a odgovorni za napad moraju da pred licem pravde odgovaraju za dešavanja iz 1992. godine. Dokle? Koliko još imamo računa za slanje tih i sličnih poruka?

Koliko još godina treba da prođe da bi se neko smilovao da odgovorne ne samo za zločin u “Tuzlanskoj koloni”, nego i za zločine u “Dobrovoljačkoj ulici” te brojne druge izvede pred sud i tako makar malo utješi preživjele i teško ranjene i one koji za svoje najmilije svakog maja nose bijele ruže, mole se i pale svijeće?

Koliko listova iz koliko kalendara treba da još pokidamo da bismo dočekali da odgovorni dobiju kaznu koju zaslužuju? Jer nisu vojnici pucali sami na sebe, nisu ti vojnici zapalili sami sebe. Neko drugi je to učinio, a svi do sada peru ruke i ne žele da ni nakon više od dvije decenije u istoriju upišu imena i prezimena odgovornih.

BiH, Srbija i svi drugi koji su upleteni u događaje sa početka devedesetih godina moraju dati svoj maksimalan doprinos da zločinci ne ostaju nekažnjeni jer to nikome ne treba. Ni prošlosti, ni sadašnjosti, a ni budućnosti.

Svaka žrtva zaslužuje da njena duša bude mirna, a onaj koji je kriv za njeno stradanje da bude kažnjen. Nebitno je o kome se radi - o Srbima, Bošnjacima, Hrvatima ili ostalima. Za mirnu budućnost je potrebna čista prošlost, a obustavljanje istrage u predmetima “Tuzlanska kolona” i “Dobrovoljačka ulica” sigurno nije put koji vodi u vedriju budućnost, pomirenje i suživot među narodima.

Te istrage i ti zločini nisu i ne smiju biti nečije igračke, kao što su izgleda bili za strance u pravosudnim organima BiH koji su posljednje dane u ovdašnjoj službi iskoristili da ostave nezaboravan pečat u “profesionalnim karijerama” i to zatvarajući svaki put koji je vodio ka otkrivanju istine u ovim i sličnim predmetima.

Odavno je vrijeme da se fascikle otvore, a zatvore onda kada odgovorni budu kažnjeni za stvari koje im možda i nisu na duši, ali jesu u biografiji.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

Bukiraj domaće
Bukiraj domaće
Uzajamno proždiranje
Uzajamno proždiranje
Radnici rekorderi
Radnici rekorderi
Metastaza
Metastaza
Dika i ponos
Dika i ponos
POS terminal uvodi red
POS terminal uvodi red
Milioni, kamioni
Milioni, kamioni
Javni mrak
Javni mrak
Lančana neodgovornost
Lančana neodgovornost
Potonuće obrazovanja
Potonuće obrazovanja
Život je odavno luksuz
Život je odavno luksuz
© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana