Neka i braća
Prođe “dvadesetpetonovembarsko” ludilo u kojem su se bošnjački političari i novinari do besvijesti upinjali da objasne kako je ZAVNOBiH praznik svih naroda koji žive u oba entitet koja čine državnu zajednicu BiH.
Hodali su od groblja do groblja da bi položili vijence na spomenik antifašistima, pozivali se na tekovine revolucije, temelje tobože državnosti, na novo bratstvo i jedinstvo koje upravo Muslimanima nije odgovaralo u avnojevskoj Jugoslaviji. Oni bi danas da budu braća sa svima koji žive u BiH i pozivaju na suživot i toleranciju, ali ako je ikako moguće po njihovim pravilima i po Islamskoj deklaraciji. I sve to rade izvrćući istoriju i fakte, onako perfidno kako to rade decenijama pa i vijekovima.
Došao je lider SDP-a Nermin Nikšić da Banjalučanima objasni kao su partizani pobijedili četnike, samo ne reče koliko je njegovih sunarodnika bilo u antifašističkom pokretu. Istoričari pominju neke sitne postotke i brojku 16. Malo čudno! On i njegovi “saborci” Elmedin Konaković i Edin Forto koje je srdačno dočekao “brat” Vojin Mijatović došli su u srce Republike Srpske opet sa pogrešnom tezom da je nekome zabranjeno da dođe ili hoda po gradu. Ne, nego je bio zabranjen njihov provokativni skup kojim su tamo gdje niko ne slavi 25. novembar htjeli da ga obilježe. Time bi sigurno “ubijedili” Srbe da i oni taj dan slave do ludila zbog BiH koju uzgred veliki broj građana Republike Srpske doživljava kao nužno zlo.
A koliko su perfidni Neka, Dino, Forto i “brat” Vojin svjedoči i činjenica da su se sjetili kako je najveći broj Srba bio na zasjedanju ZAVNOBiH-a u Mrkonjić Gradu i spominjali Vojislava Đedu Kecmanovića, Rodoljuba Čolakovića, Đuru Pucara Starog... A pri tome se ne sjetiše da kažu da su u Sarajevu gdje stoluje njihova SDP gradonačelnica Benjamina Karić ukinuli ulicu koja je nosila ime upravo antifašiste Đede Kecmanovića. Ali je zato obilježavanje 25. novembra krenulo pošto je drugi član građanskog SDP Denis Bećirović položio cvijeće na grob Alije Izetbegovića koji je osuđen što je u Drugom svjetskom ratu nosio nacističku uniformu SS Handžar divizije. U njihovom šeher Sarajevu i škola nosi ime Mustafe Busuladžića, takođe jednog od saradnika njemačkog Vermahta.
Došli Neka, Dino, Forto i brat Vojin da Srbima pričaju o antifašizmu i da ih pitaju zašto su se odrekli onih sunarodnika koji su bili na ZAVNOBiH-u samo zato što njihovoj braći po islamskoj vjeri odgovara ova i ovakva državna zajednica, kakvu oni priželjkuju da naprave, ali po mjeri Bošnjaka. Kao prvo, niko ih se nije odrekao. Nije baš uočljivo da je to neko javno rekao, a pitanje je da li bi Kecmanović, Čolaković, Pucar i ostali Srbi bili za ovakvu BiH ili za onu koja je bila u Jugoslaviji.
Njihov dolazak je bio loš marketinški potez, jer sem frustracija drugo ništa nije zabilježeno.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
