Neizvjesna jesen
Nakon perioda godišnjih odmora gdje su, po svemu sudeći, smišljane ideje na svjetskim destinacijama od strane domaćih političara kako dodatno poljuljati situaciju u ovoj napaćenoj zemlji, uslijedio je buran kraj avgusta koji se nastavio i prvih dana septembra.
Građanima su, standardno, plasirana prepucavanja izabranih funkcionera iz Sarajeva, koja se po svemu sudeći, već godinama, mogu poistovijetiti sa nazivom iz domaće humorističke serija u režiji Elmira Jukića i scenarista Feđe Isovića “Lud, zbunjen, normalan”.
Samo što u ovom slučaju i trenutnoj situaciji nikome od građana u ovoj zemlji apsurda nije do smijeha, dok su se, s druge strane, kada su gledali pomenutu seriju na televizijskim ekranima grohotom smijali.
Na sladak smijeh u ovoj situaciji zaboravimo, više je ovo za prolijevanje rijeke suza. Ali i od toga nema nikakve koristi. Može narod plakati do mile volje, ali to ne mijenja i ne utiče na kurs djelovanja izabranih funkcionera.
Veliko je pitanje i kome pripada treća uloga iz naziva pomenute serije. Normalan? Pitanje zlata vrijedno na koje trenutno ne postoji odgovor. Mrtva je trka za prve dvije uloge. Konkurencija na nivou. I po svemu sudeći, svi skupa dijele te uloge i za to naravno, da još jednom podsjetimo, uzimaju pozamašnu svotu novca od onih kojima svojim predstavama ostavljaju samo gorak i bljutav ukus.
I dok oni svojim predstavama od kojih je većina vjerovatno izrežirana iza zatvorenih vrata i u četiri oka, dok narod ne vidi i ne čuje, kao pokazuju da nešto rade, odnosno bore se za interese naroda, radnici u Sarajevu izašli su na ulice, a oni u Srpskoj po svemu sudeći planiraju da urade isto, bar prema najavama sindikalnih vođa.
Ne manjka protesta, bar ne ovog septembra. Počelo je na granici, nastavljeno u Sarajevu, a po svemu sudeći na red dolazi i Banjaluka. Imamo najave i opozicionih poslanika da i oni organizuju, kako su je nazvali, “skupštinu na otvorenom” i upoznavanje naroda sa radom i kršenjem zaključaka republičkog parlamenta. Mašala. Međutim, to okupljanje na otvorenom ali i ono koje je održano na međuentitetskoj liniji svakako treba odvojiti od ovih radničkih, jer oni imaju neku drugu pozadinu koja se ne može poistovijetiti i u isti koš staviti sa izlaskom radnika na ulice. Radnici izlaze na ulicu da brane poštivanje svojih prava, dok ovi drugi koji se svađaju, imaju i više nego što bi trebalo. Obezbijedili su i deseto koljeno. Žive u luksuzu i vozikaju se u limuzinama na račun građana koji žive na ivici siromaštva u ovoj inflaciji kojoj se na nazire kraj.
Da se taj položaj popravi niko ne donosi nova rješenja, već samo reprodukuje nove svađe od kojih je građanima odavno muka.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
