(Ne)dostižna pravda

Oni bi prema Strategiji za rad na predmetima ratnih zločina trebalo da budu riješeni najkasnije do kraja iduće godine.

Da se to neće desiti sasvim je sigurno već danas. A zašto? Zato što nadležni za taj proces ne rade svoj posao, zato što se predmeti gomilaju po ladicama Tužilaštva, zato što se ne razmjenjuju dokazi, zato što se vode paralelne istrage i na kraju krajeva zato što umiru svjedoci tih zločina...

Razloga za to ima još više, samo oni koji su zaduženi da provedu Strategiju ne žele da ih sagledaju, da ih prevaziđu, jednostavno ne žele da rade ono za šta su plaćeni.

Tako više od 3.000 lica odgovornih za najveće zločine slobodno hoda BiH i inostranstvom, a na hiljade porodica sve više gubi nadu da će odgovorni za zločine ikada odgovarati za ono što su učinili.

Neke od porodica koje godinama čekaju pravdu su i one koje su izgubile najmilije u Tuzlanskoj koloni, u logorima Viktor Bubanj, Dretelj, Čelebići i sportskoj dvorani "Musala", u sarajevskom Velikom parku i Dobrovoljačkoj ulici... Ovo su samo neka od mjesta gdje su stradali nevini, a za šta odgovorni još nisu kažnjeni.

Sve dok se svi ozbiljno ne pozabave poslom za koji su plaćeni 1.315 neriješenih predmeta ratnih zločina kupiće prašinu po ladicama tužilaštava.

Uz ovaj broj neriješenih predmeta, 214 predmeta ratnih zločina koji su okončani od 2004. do 2013. godine predstavljaju sitnicu, pogotovo za one koji već 20 godina čekaju pravdu i kaznu za ubistva njihovih najmilijih.

Godina 2023. je vrijeme do kada treba da se riješe svi predmeti ratnih zločina, a procjena Tužilaštva BiH je da bi se najsloženiji predmeti trebali procesuirati do kraja 2018. godine. Prema dosadašnjem radu ove institucije nije teško zaključiti da će se i ovaj rok sasvim sigurno "probiti".

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.