(Ne)dostižna pravda
Ako je tačna narodna izreka da je pravda spora, ali dostižna i ako važe međunarodne konvencije prema kojima ratni zločin ne zastarijeva, onda će porodice 364 žrtve u Mrkonjić Gradu, koje su za 117 dana okupacije područja ove opštine likvidirali pripadnici Oružanih snaga Hrvatske i HVO pravdu, jednoga dana, ipak dočekati.
Naime, mnogima u Sarajevu i Zagrebu, ali i u Haškom tribunalu očito nije stalo do pravde, jer kako drugačije protumačiti činjenicu da 14 godina od zločina u jesen 1995. godine nad 181 srpskim civilom i vojnikom ekshumiranim iz masovne grobnice u Pravoslavnom groblju u Mrkonjić Gradu niko još za zločin nije odgovarao. Možda je još poraznija činjenica to što niko u Sudu BiH ni prstom nije mrdnuo da bi se počelo sa procesuiranjem naredbodavaca i izvršioca zločina.
Kao da srpske žrtve nisu žrtve. Zar dokazi i obimna dokumentacija, teška više od 40 kilograma koju je prije deset godina tadašnji Biro Vlade RS za saradnju sa Haškim tribunalom dostavio Tužilaštvu u Hagu nije bila dovoljna da istražitelji nešto urade? Dokaza je bilo na stotine, a patolog dr Zoran Stanković koji je sa stručnjacima sa Vojnomedicinske akademije iz Beograda oko dva mjeseca obavljao obdukcije tijela, utvrdio je da su nad žrtvama činjeni zločini koje normalan ljudski um ne može da razumije.
Ljudi, žene i djeca ubijeni su tupim predmetima i maljevima. Žrtvama su razbijane lobanje, oštrim predmetima sječene ruke, noge... Bio je to stravičan prizor za patologe, istražitelje, a naročito za porodice žrtava.
Svu dokumentaciju poslije nekoliko godina "kupljenja prašine" po fiokama, Haški tribunal vratio je u Sud BiH u Sarajevu, a dokumentaciju je Sud "pohranio".
Sva nastojanja istražnog tima MUP-a Republike Srpske, mrkonjićke opštine, Saveza logoraša, rodbine žrtava da Sud BiH konačno pokrene pitanje procesuiranja ratnog zločina nad nedužnim žrtvama u Mrkonjić Gradu ostali su uzaludni. Jednostavno, nekom u Sarajevu strateški je cilj da se odugovlači sa predmetom za zločine u mrkonjićkoj, ali i susjednim opštinama Krajine.
Zašto? Da li se neko plaši možda da će se ako dođe do procesuiranja zločinaca iz Mrkonjić Grada promijeniti suština rata u BiH, jer će tada nedvosmisleno biti dokazano i potvrđeno da su Hrvatska i njena vojska bili agresori u BiH? Da li je nekome možda malo 364 žrtve i 1.608 spaljenih i porušenih kuća?
Za porodice žrtava tračak nade pojavio se nedavno kada je Savez logoraša RS kompletnu dokumentaciju o ratnom zločinu počinjenom nad Srbima u Mrkonjić Gradu dostavio Tužilaštvu za ratne zločine Srbije. Porodice žrtava od toga tužilaštva očekuju da preduzme konkretne mjere na procesuiranju odgovornih i izvršioca zločina.
I pitaju se ima li pravde.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
