Nečastan poziv
Bivši predsjednik Republike Srpske Radovan Karadžić iznenada je i iz neobjašnjivih razloga najavio da će uputiti pismo predsjedniku Srpske Miloradu Dodiku da bude svjedok odbrane u procesu protiv njega pred Haškim tribunalom.
Realno gledajući, nikakvih objektivnih razloga za takav Karadžićev potez nema, jer se zna da je Dodik tokom rata bio poslanik opozicije u Narodnoj skupštini RS i u dešavanja upućen manje nego 60 i nešto SDS-ovih poslanika. Posebno u tajne političkog vrha, kojima nije imao pristup.
Zato bi Karadžićevu želju da mu “Dodik pomogne da dokaže da između 1991. i 1995. godine nije postojao zajednički kriminalni poduhvat da se protjeraju muslimani iz područja pod kontrolom RS, kao što to tvrdi tužilac” mnogo prije moglo i trebalo da ispuni neko iz najužeg kruga njegovih prijatelja i saradnika.
Jer kako bi Dodik, poslanik opozicije, mogao i o čemu da svjedoči i za i protiv kada to nije mogao ni prvi predsjednik Vlade RS.
Naime, Branko Đerić, koji se u ponedjeljak pojavio u sudnici, jasno je i istinito rekao da je Karadžić, kao predsjednik SDS-a i predsjednik Predsjedništva u to ratno vrijeme, imao svu vlast te da je RS, iako je formalno imala kolektivno Predsjedništvo, bila partijska država.
Đerić je precizirao da ja Karadžić smatrao da je on sam Vlada RS i da on i ljudi oko njega treba da određuju politiku, naglašavajući da je Vlada bila tehnički dodatak, a ne tijelo koje kreira politiku. Zbog toga je Đerić i odlučio da se povuče.
Zato je, najblaže rečeno, licemjerna Karadžićeva tvrdnja iznesena u pismu Dodiku u kojoj kaže da “Vaš položaj člana opozicije u Skupštini u to vrijeme čini Vas posebno pogodnim da pružite dokaze o tome šta su, po Vašem mišljenju, bili ciljevi naše vlade”.
Teško da bi o ciljevima te i takve vlade moglo da govore i ministri, jer je ona bila, kako kaže Đerić, samo tehnički dodatak, a da je Karadžić smatrao da je on sam Vlada.
Zato se Karadžićev poziv Dodiku može shvatiti isključivo kao njegovo smišljeno uključivanje u predizbornu kampanju u Srpskoj, naravno na strani i u korist SDS-a, uz pokušaj potpune zloupotrebe Dodika.
Koliko god to bilo nevjerovatno, ima istine u tome da mnogi u FBiH Dodika vide kao većeg neprijatelja čak i od Karadžića, samo zato što je Dodik Srpsku poveo putem uspjeha. Neka to i ostane tako, a Karadžić, kad već očigledno želi da utiče na izbore u RS, neka za svjedoke odbrane zove svoje bliske saradnike i političke nasljednike. I naravno, sve one visokopozicionirane kadrove tog vremena kojima je omogućio da se enormno obogate i u blagodetima tog novca uživaju i danas.
Ako već nije imao snage da slijedi primjer Biljane Plavšić i poštedi RS pritisaka i sankcija, nego je godinama šetao po Srbiji maskiran u ljekara alternativne medicine, bio bi red da barem sada dokaže da je Srpska, ipak, važnija od njegovog interesa. Ali, na žalost i to, jer da je patriota ne bi zvao u Hag sadašnjeg predsjednika Srpske, iako dobro zna da on o tim rabotama svjedočiti ne može ništa.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
